Blagajsko-klokočki majdani kamena

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Crkva Svetog Ahilija u Arilju

Blagajsko-klokočki majdani kamena nalaze se u okolini Arilja, na planini Blagaji i brdu Klokoču, u ataru sela Pogled.[1]

Upotreba[uredi | uredi izvor]

Kamen „blagajac“ eksploatisan je od srednjeg veka. U poslednjim decenijama 13. veka korišćen za izgradnju Crkve Svetog Ahilija u Arilju. Odlikuje se relativnom čvrstinom i velikim rasponom boja. Meštani ga zovu „tociljak“.[2] U knjizi „Opisanie okružija užičkog“ iz 1858. godine Stojan Obradović blagajski kamen opisuje kao šaren, plavo-žut, crveno-modar, zeleno-beo, a da ga ima i „od jedne same farbe”.[3] Klokočki kamen se takođe se odlikuje velikim varijetetom boja, ali je lošijeg kvaliteta i nešto mekši. U prošlosti, kamen iz blagajsko-klokočkih majdana uglavnom je korišćen za različite građevinske namene. Tek posle Prvog svetskog rata od njega su počeli da se izrađuju i nadgrobni spomenici. Klesali su ih kamenoresci iz ariljskog kraja, među kojima i Ljubomir Tripković iz Cerove.[2] Danas se ovaj kamen uglavnom koristi za pločnike i oblaganje fasada, a dobro ispoliran i za različite namene u enterijerima.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Dudić, Nikola (1995). Stara groblja i nadgrobni belezi u Srbiji. Beograd: Republički zavod za zaštitu spomenika kulture; Prosveta. ISBN 978-86-80879-07-9. 
  2. ^ a b Nikolić, Radojko (1998). Kamenoresci narodnog obraza: kamenorezaštvo i kamenoresci zapadne Srbije. Čačak: „Litopapir”. 
  3. ^ Užički kraj : naselja, poreklo stanovništva, običaji. Beograd: Službeni glasnik; SANU. 2010. ISBN 978-86-519-0732-9. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Dudić, Nikola (1995). Stara groblja i nadgrobni belezi u Srbiji. Beograd: Republički zavod za zaštitu spomenika kulture; Prosveta. ISBN 978-86-80879-07-9. 
  • Nikolić, Radojko (1998). Kamenoresci narodnog obraza: kamenorezaštvo i kamenoresci zapadne Srbije. Čačak: „Litopapir”. 
  • Dragićević, Ljubinko M.; Ršumović, Mihailo M. (2008). Konzervacija i restauracija kamena. Beograd: Republički zavod za zaštitu spomenika kulture. ISBN 978-86-80879-72-7. 
  • Užički kraj : naselja, poreklo stanovništva, običaji. Beograd: Službeni glasnik; SANU. 2010. ISBN 978-86-519-0732-9. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]