Brizantnost

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

U inženjerstvu eksploziva , brisance (/brɪˈzɑːns/; od francuski briser, sa značenjem „to break, shatter”, od Keltskog brissim, sa značenjem „to break” [1]) je sposobnost razbijanja visokog eksploziva, određena uglavnom njegovim detonacionim pritiskom.

Brizantnost je minersko-tehnička karakteristika eksploziva koja predstavlja moć drobljenja nekog eksploziva.[1] Moć drobljenja je karakteristika eksploziva da po određenim uslovima drobi stenu. Određuje se po metodi Hesa ili po metodi Kasta. Hesova metoda se zasniva na spljoštenju olovnih cilindara pri detonaciji eksploziva u slobodnom prostoru, preko čelične ploče.

Brizantnost je definisana manjim delom preko impulsa eksplozije, a znatno većim delom preko maiksimalnog pritiska detonacije koji isnosi :

Pd=(ρ*D2)/4 [Pa]

Gde je:

  • ρ – gustina eksploziva [kg/m³]
  • D - brzina detonacije [m/s]

Praktična upotreba[uredi | uredi izvor]

Brizantnost je od praktične važnosti za određivanje efikasnosti eksplozije u fragmentiranim granatama, čaurama bombi, granatama, strukturama i slično. Test drobljenja peska [2] i Trauzl test olovnog bloka se obično koriste za određivanje relativnog sjaja u poređenju sa TNT-om (koji se smatra standardnom referencom za mnoge svrhe).

Vrednost brizantnosti zavisi od primene. U jednom ekstremu, ako se eksploziv koristi za pogon, npr. pokretanjem klipa ili metka, brizantnost će verovatno biti nepoželjno, jer će cilj biti da se pomeri teret, a ne da se razbije on ili motor ili vatreno oružje, niti da proizvede glasan zvuk. Takva propulzivna punjenja su dizajnirana da sagorevaju kontrolisano, kao što su mešavine goriva/vazduha sa karburacijom u klipnim motorima vozila, ili nitrocelulozna vlakna ili zrna kontrolisane teksture u patronama vatrenog oružja.

Za određene vrste miniranja, kao što je za vađenje škriljevca, kod kojih je cilj da se proizvod odvoji od okolnog kamena sa što manje oštećenja, ne treba više brizantnosti nego što je potrebno da se željeni proizvod odvoji na profitabilan način, bez neprihvatljivog otpada. U tu svrhu je neophodan prašak za peskarenje niskog sjaja. [3]

U razbijanju čvrste stene ili vojne odbrane, brizantnost je generalno neophodna, tako da se visoki eksplozivi sa izuzetno velikom brzinom detonacije koriste koliko je to praktično.

Fragmentacija nastaje dejstvom prenetog udarnog talasa, čija jačina zavisi od pritiska detonacije eksploziva. Generalno, što je veći ovaj pritisak, to su fragmenti generisani finiji. Visok detonacioni pritisak korelira sa velikom brzinom detonacije, brzinom kojom se detonacioni talas širi kroz eksploziv, ali ne nužno sa ukupnom energijom (ili radnim kapacitetom) eksploziva, od kojih se neki mogu osloboditi nakon prolaska detonacionog talasa. Brizantniji eksploziv, dakle, projektuje manje fragmente, ali ne nužno većom brzinom od manje brizantnog.

Posebno brizantni eksplozivi[uredi | uredi izvor]

Jedan od najsjajnijih konvencionalnih eksploziva je ciklotrimetilen trinitramin (takođe poznat kao RDKS ili heksogen). [4] RDKS je eksplozivno sredstvo u plastičnom eksplozivu poznatom kao C-4, koji čini 91% RDKS po masi. [5]

Metode merenja eksplozivne snage[uredi | uredi izvor]

Nijedan pojedinačni test ne može direktno da uporedi eksplozivna svojstva dva ili više jedinjenja; važno je ispitati podatke iz nekoliko testova ovog tipa (drobljenje peska, Trauzl test, itd.) kako bi se izmerila relativna eksplozivna snaga. Prave vrednosti za poređenje će zahtevati eksperimente na terenu.

Test drobljenja peska se obično koristi za određivanje relativne eksplozivne snage, u poređenju sa TNT-om. Druge metode koriste deformaciju proizvedenu unutar bloka olova (Traulzovo merenje) ili reakciju koja pokreće klackalicu ili balistički malter.

Jedan od konvencionalnih eksploziva koji najviše razaraju je ciklotrimetilentrinitramin (takođe poznat kao RDKS). [6]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Brisance”. Dictionary.com Unabridged. Random House, Inc. Pristupljeno 31. 3. 2014. 
  2. ^ Storm, C. G.; Cope, W. C. (1916). „The Sand Test for Determining the Strength of Detonators” (PDF). United States Department of the Interior — preko sciencemadness.org. 
  3. ^ PIDDOCK, S. (2007). Slate, slate, everywhere slate: The cultural landscapes of the Willunga slate quarries, South Australia. Australasian Historical Archaeology, 25, 5-18. Retrieved from http://www.jstor.org/stable/29544573
  4. ^ TM 9-1300-214. US Army. [1] Arhivirano avgust 16, 2010 na sajtu Wayback Machine
  5. ^ „Explosives – Compounds”. Global Security. 
  6. ^ TM 9-1300-214. US Army. Ejército de EE.UU.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • A. Bailey & S.G. Murray, Explosives, Propellants & Pyrotechnics, Brassey's (UK) Ltd., London, 1989.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]