Википедија:Uživo/petak, 19. decembar 2008.

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Prvi dan konferencije je protekao prilično opušteno, možda zbog činjenice da je najveća srpska slava, Sveti Nikola, pala baš na ovaj petak (ili je prvi dan konferencije pao baš na slavu). U svakom slučaju, evo događaja koji su se izdešavali tog dana, posmatrani iz moje perspektive.

Tokom priprema za odlazak u Beograd, pozvala me je novinarka Radio Beograda i sa njom sam se dogovorio da oko 1 sat svratim u redakciju kako bih dao kratak intervju. U Beogradu, taksijem su me pokupili Nevena i Nikola, i svi troje smo se odvezli do zgrade Radio Beograda. Međutim, prekasno smo shvatili da je Nikola zaboravio da ponese pres materijal za konferenciju, tako da su se Nevena i Nikola vratili po materijal, dok sam ja pokušao da uradim nešto u radiju. Pošto nije bilo novinarke, otišao sam do Doma omladine, da proverim da li je sve spremno za konferenciju. Sa Draganom Ambrozićem sam se dogovorio da se vidimo kasnije kako bismo videli da li je sve u redu. Ubrzo je došao i Goran, ali samo na kratko – morao je da ide na posao. U međuvremenu je ponovo došla Nevena, sa kojom sam otišao do radija i, ovog puta, našao novinarku. Sa njom smo (p)o(raz)govarali i popili piće, a onda sam joj dao intervju, iako je to preko telefona učinio i Dragan nešto ranije. Posle radija, Nevena i ja se uputismo nazad ka Domu omladine, gde je ubrzo došla i Ana sa laptopom. Međutim, laptop danas nije vredeo mnogo, jer nije bilo interneta.

Ubrzo su nam se pridružili i prvi "stranci", prvo Aleksandar Nemet, korisnik sa bošnjačke Vikipedije, a onda i Marćin Ćislak, poljski Vikimedijanac. Takođe je svratio i Dragan, koga malo pre spomenuh. I tako smo sedeli i pričali (o ko zna čemu, nisam zapisivao) od 2 do 4 u hladnim prostorijama Doma omladine, očekivajući da će se na ovaj sveti dan pojaviti bar neki novinar. Ali, izgleda da je akcija na Radio Beogradu 202 bila medijski maksimum ovoga dana. Kada smo videli da se niko neće pojaviti, odlučili smo da odemo na neko toplije mesto, gde još i služe neko piće. Posle nešto premišljanja i dogovaranja, otišli smo u Šumatovac, kafić-restoran nadomak zgrade Politike, dakle u neposrednoj blizini. Na divno čudo, tamo je bilo WiFi interneta, pa smo se nakačili i obavestili Nikolu gde da dođe. Takođe smo pozdravili neke ljude koji nisu mogli da prisustvuju, kao što su Goran i Vlada.

U Šumatovac je došao i Miloš u nekom trenutku, a potom i Nikola, pa smo nastavili razgovore uz povremeno surfovanje na Aninom (Nevena, Ana i ja smo ga (zlo)upotrebljavali) i Marćinovom laptopu. Oko pola sedam, neki od nas su odlučili da je vreme da se krene kući, pa smo napustili društvance. Kako sam kasnije čuo od Ace iz Sarajeva, preostali su se našli sa Martinom iz Nemačke, koji je takođe došao u Beograd zbog konferencije, a onda otišli u izvesne prostorije, pili i pričali :) Toliko o ovom prvom danu konferencije. Možda se Ana (ili neko drugi) priseća nekih tema (koje ne uključuju moje i Anine kanoničke razgovore o respektivnim fakultetima), pa onda ne bi bilo loše da se one prosto navedu ovde :) --FiliP ^_^ 01:34, 28. decembar 2008. (CET)[odgovori]


Prvi dan konferencije je bio delimično radni, više organizacioni, jer smo se još prikupljali sa svih strana da vidimo kako će sve tehnički izgledati i ko i kada dolazi. Meni je ova konferencija počela tako što me je novinarka dvestadvojke pozvala i odmah preko mobilnog postavila pitanja a odgovore upotrebila kao intervju. Kažu da je to posle išlo u nekoj emisiji, mada ja to nisam čuo. U Domu omladine sam zatekao Filipa, Nevenu, Nikolu i Anu, od domaćih, ali i Dragana Ambrozića i još jednu devojku iz Doma omladine koja je bila zadužena za organizaciju, kao i prve goste, Aleksandra iz Sarajeva i Marćina iz Poljske. Pošto je u sali bilo jezivo hladno razgovor je pošao mnogo prijatnijim tokom tek kad smo se izvukli do Šumatovca. Ja sam ubeđen da postoji neka fotografija o ovom delu susreta.

Posle čaja u Šumi smo se Miloš, Aleksandar, Marćin i ja uputili u Miloševo "tajno skrovište" na Dorćolu, koje je on identifikovao kao Ilegalni poslastičari. Tu je bilo neke gomile knjiga koje su izazvale veliko interesovanje (kako da ne budemo zainteresovani uz onoliko pivo koje kupismo uz put) svih prisutnih (ipak smo mi vikipedijanci). Ubrzo se, ne znam kako nas je našao, pojavio i Martin (Cajze) koji već poznaje Beograd prilično dobro. Miloš je čak poklonio neke knjige zainteresovanim gostima (on bi mogao da pripomogne i seti se koje). Veoma zanimljiv gest, gosti će iz Beograda poći sa vrednim knjigama. -- JustUser  d[-_-]b JustTalk 22:52, 29. decembar 2008. (CET)[odgovori]