Википедија:Uživo/petak, 29. jul 2005.

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
U kafiću čije ime ne znam (Venezia)

Ovo je treći sastanak lokalnog ogranka u proteklih nedelju dana. Otpočeo je tako što smo se Jovan i ja našli kod Vukovog spomenika, a ubrzo nam se pridružio Bonzo koji nas je čudesnim putešestvijama odbacio do neke zabiti u blizini Zemuna, gde smo promenili vozilo, i sa jugića prešli u Đakonov i Sesilin auto (Đakon je Goran iz Francuske, a Sesil njegova žena - čisto za one koji to do sada još nisu naučili). Verovatno se pitate gde su ostali Beograđani u celoj toj priči. E pa ovako: Bonzo nije mogao da ide, jer mu je noga otekla, Miloš, Domatrios i Nina su bili zauzeti poslom (zamislite, rade petkom), a Obrad je bio umoran ili su mu došli neki gosti, ili oba. U svakom slučaju, dok smo se mi polako primicali Novom Sadu, koji je bio današnja odrednica, Saša subotički i drug mu Todor su se našli sa Branetom iz Bačke Topole. Kada smo konačno stigli u NS, sa nekih jače od pola sata zakašnjenja, beogradska četvorka se našla sa novosadskom trojkom (mada, ako se malo bolje pogleda, ni jedna od 4 navedene osobe nije iz Beograda, a ni jedna od 3 navedene osobe nije iz Novog Sada). Tada smo sačekali da dođe i domaćin, PANONIAN i kada smo se svi konačno skupili, krenusmo u kafić.

sa leva na desno Saša subotički, Jovan, Filip, Đakon, Sesil, PANONIAN, Brane i Todor

U kafiću smo pričali za početak o vikipedijanskim temama, a onda prešli i na neke drugačije. Dakle, bilo je reči o kategorizaciji istorije, o novajlijama i administratorima, o vikipedijinim timovima, srpskohrvatskoj viki, o nevladinoj organizaciji i lokalnim ograncima, o botovima, medijavikiju... Dogovorili smo se da bi glasanje trebalo da predstavlja samo nuždu, a da umesto njega treba da postoje policajci, sudije, medijatori, dakle ličnosti koje će da spreče sukobe i na neki način rešavaju probleme. Inače, pored ovoga, pričasmo o programima x-chat i Skype, o oksitanskom i sličnim jezicima i o sitnijim temama koje nisam uspeo da zapamtim. Takođe, opet smo ogovarali iste osobe, čisto da se zna. Bonzo se, inače, izvinio na nedolasku u NS i rekao je da sledeći put plaća svima turu piva kao nadoknadu. Zbog toga, svi jedva čekaju sledeću posetu vojvođanskoj prestonici.

Konačno u pokretu, kao

U 6 sati smo, nažalost, morali da privodimo sastanak kraju i da mi, "Beograđani", polako krenemo kući, jer su Goran i Sesil morali da odu do Valjeva. Na putu do tamo, naišli smo na prepreku. Naime, na autoputu, zadesila nas je nesreća. Ali, posle kraćeg vremena, vratili smo se u pokretno stanje. Oko osam smo Joca i ja stigli u Beograd, a đakon nas je ostavio na uglu Nemanjine i Kneza Miloša. Odatle smo kontaktirali Bonza ponovo i sa njim se našli preko puta Vukovog spomenika. Odatle smo se odbacili do kafića Vajat (Wyatt) u lokalu, gde smo ponovo zaseli. :)

Ako baš želite da znate, sada smo pričali o Bonzovom detinjstvu, o Hrvaticama, Hrvatima, multimedijalnim zajebancijama, o miševima i tastaturama itd. Dopipavali smo Vikipediju tu i tamo (bilo je reči o glavnoj strani, impulsivnom delanju i nasilnom tj. masovnom ubacivanju članaka).

Dok smo se mi lepo proveli u Beogradu, u Novom Sadu se nastavio lalinski sastanak, a o njemu će Saša. --Dungo (r) 03:31, 30 jul 2005 (CEST)


Dakle, nakon odlaska „Beograđana“ ostadošmo mi Vojvođani. PANONIAN, Brane, Todor i moja malenkost smo otišli u neki kafić (na "tursku" kafu koje nije bilo) u kome smo pričali o mnogo čemu. Naime, teme koje su najviše dodirivane ticale su se (pogodite) Vikipedije. Znači bilo je reči o vandalizmu na engleskoj Vikipediji na temama koji se tiču Srpske istorije, gradova u SCG i ostalih tema koje nadgleda PANONIAN, o botovima na Vikipediji, o tome kako bi bilo dobro kad bi se Brane i Miloš upoznali jer bi imali mnogo tema na „trpezi“ što se tiče programiranja u pitonu i što se tiče famoznog linuks operativnog sistema. Todor nam je izneo neka svoja mišljenja o Vikipediji. Zaključili smo i to, da bi bilo dobro potpuno srediti pomoć, na neke smernice se ugledati kao što su uradili na engleskoj Viki a neke da napravimo i sami. Nakon provedenih sat vremena u kafiću, mi „lale“ smo se polako razišli, i svako je krenuo svojim putem. Bitno je naopmenuti da su svi otišli sa ubeđenjem da će se centar Novog Sada srediti do sledeđeg viđenja jer su radovi na proširenju kanalizacije bili u toku, pa su skoro sve ulice koje seku Bulevar Oslobođenja bile prevrnute naopačke. Zajedno je zaključeno kako bi bilo lepo malo ređe praviti sastanke lokalnog odbora (koji još ne postoji, pošto ne postoji ni organizacija) u nekom od gradova u Vojvodini. To bi ukratko bilo to, za vas po prvi put izveštava Saša Stefanović ® ¿ 04:12, 30 jul 2005 (CEST)