Gota G.III

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Gota G.III
Gota G.III
Opšte
Dimenzije
Masa
Pogon
Performanse
Početak proizvodnje1916.
Uveden u upotrebu1916.
Statusneaktivan
Prvi korisnikNemačko vazduhoplovstvo
Broj primeraka25
Dužina12,40
Razmah krila23,71
Visina4,30
Površina krila89,50
Prazan2.193
Normalna poletna3.618
Klipno-elisni motor2 h Mercedes D.IVa
Snaga2 x 191 kW
Maks. brzina na H=0140 km/h
Dolet700 km
Plafon leta5.000 m
Brzina penjanja250 m/min

Gota G.III (nem. Gotha G.III) je dvomotorni, dvokrilni avion, strateški bombarder koga je u toku Prvog svetskog rata razvila i proizvodila nemačka firma Gothaer Waggonfabrik za potrebe nemačkog vazduhoplovstva.

Projektovanje i razvoj[uredi | uredi izvor]

Bočni izgled aviona Gota G.III

U razvoju Gota G.III usvojene su gotovo sve karakteristike G.II. Projektant Hans Burkard zamenio je samo one za koje je smatrao da su nepouzdani. Motor Mercedes D.IV, zamenjen je snažnijim i pouzdanijim motorom Mercedes D.IVa. Da bi poboljšao odbranu aviona, na podu zadnjeg kokpita napravio je otvor kako bi repni strelac kroz njega mogao da puca u odbranu od neprijateljskih letelica koje su napadale sa zadnje donje polusfere.

Tehnički opis[uredi | uredi izvor]

Trup pravougaonog preseka imao je drvenu rešetkastu konstrukciju ojačanu čeličnim žicama i presvučenu šperpločom. Trup je bio potpuno obložen šperpločom da bi se postigla veća čvrstoća. U trupu se nalaze tri kabine, prva za smeštaj izviđača strelca, druga za pilota a treća za smeštaj repnog strelca. Na kljunu trupa bila su dva prozora za olakšavanje sletanja. Takođe je predviđena ugradnja trećeg mitraljeza na stomaku aviona čime se povećao ugao gađanja. Ispod trupa su postavljeni podvesni nosači bombi.

Pogonska grupa: Avion Gota G.III je imao dva linijska šestocilindrična motora Mercedes D.IVa snage 260 KS sa vodenim hlađenjem smetenih u gondole. Za Austrougarsko vazduhoplovstvo korišćeni su motori Hiero Type H IV snage 230/240 KS. Gondole su bila metalna kućišta smeštena između gornjih i donjih krila. Pored motora u njima su bili smešteni hladnjak za rashladnu tečnost, hladnjak za ulje i rezervoari za gorivo i ulje. Motori su bili okrenuti suprotno od smera kretanja aviona pa su na vratilima motora bile postavljene drvene dvokrake potisne elise. Sa prednje strane gondola nalazili su se otvori za vazduh i sistem za regulisanje protoka rashladnog vazduha.

Krila: Gota G.III je bio dvokrilac sa krilima pravougaonog oblika. Krila su imala klasičnu drvenu strukturu pokrivenu platnom. Krilca za upravljanje avionom su se nalazila na gornjim krilima. Gornja i donja krila su bila između sebe povezana metalnim upornicama i zatezačima od klavirske čelične žice. Sa svake strane krila su imala po tri para upornica. Repne, trouglaste površine bile su oblikovane strukturom od čeličnih cevi i obložene platnom.

Stajni trap se sastoji od čelične konstrukcije sa dva točka koja je postavljena ispod svake gondole motora, sa kojima je činila sastavni deo. Treća oslona tačka aviona je bila drvena elastična drljača ugrađena ispod repa aviona.

Naoružanje Ovaj avion je obično bio naoružan sa 2 mitraljeza Parabelum LMG 14 kalibra 7,92 mm. Zbog niskih temperatura na visinama, mitraljezi su imali električno „grejanje“ kako bi osigurali dobru funkcionalnost. Pored mitraljeza sa kompletom municije od 500 metaka za svaki mitraljez, avion je mogao da ponese 450 kg bombi.

Varijante[1][uredi | uredi izvor]

  • Gota G.I - Model sa motorom 2 h Benc Bz III snage 150 KS, 1914. g. proiz. 18 kom.
  • Gota G.II - Model sa motorom 2 h Mercedes D IV snage 220 KS, 1916. g. proiz. 14 kom.
  • Gota G.III - Model sa motorom 2 h Mercedes D IVa snage 260 KS, 1916. g. proiz. 25 kom.
  • Gota G.IV - Model sa motorom 2 h Mercedes D IVa snage 260 KS, 1916. g. Firme Go, LVG i SSW, proiz. 142 kom.
  • Gota G.V - Model sa motorom 2 h Mercedes D IVa snage 260 KS, 1917. g. verzija G.IV, proiz. 120 kom.
  • Gota G.Vа - Model sa motorom 2 h Mercedes D IVa snage 260 KS, 1918. g. verzija G.V, proiz. 125 kom.
  • Gota G.Vб - Model sa motorom 2 h Mercedes D IVa snage 260 KS, 1918. g. verzija G.Vа, proiz. 80 kom.
  • Gota G.VII - Model sa motorom 2 h Majbah Mb IVa snage 245 KS, 1918. g. proiz. 8 komada

Operativno korišćenje[uredi | uredi izvor]

Gota bombarderi korišćeni su za vazdušne napade na Englesku, u početku napadi su izvođeni tokom dana i od 3. septembra 1917. noću. Avioni su bili efikasniji i sigurniji od vazdušnih brodova (Cepelina). Pored toga, korišćeni su na Balkanu, a austrougarsko vazduhoplovstvo i na italijanskom frontu.

Komanda RV Nemačke je naručila 25 aviona G.III. Ove avione su pokretali novi, pouzdaniji motori Mercedes D.IVa. Korisno opterećenje novog aviona povećalo se na 225 kg. Gota G.III stigla je na front u jesen 1916. Posle oktobra 1916. godine, ovi avioni su delovali na Balkanskom frontu. Borbena služba G.III bila je vrlo ograničena, ali oni su izvršili neke važne misije poput uništavanja železničkog mosta preko Dunava kod Černavodi, a ovo je predstavljalo ozbiljan problem za rumunske trupe i njihovo pojačanje. U septembru 1917. godine, svi preživeli Gota G.II i G.III povučeni su iz aktivnih borbenih jedinica i prebačeni u jedinice za obuku[2][3].

Posle rata Poljsko vazduhoplovstvo je imalo 5 Gota aviona jedan G.III i četiri G.IV.

Zemlje koje su koristile ovaj avion[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Kroschel, Günter; Stützer, Helmut (1994). Die Deutschen Militärflugzeuge 1910-1918. (na jeziku: (jezik: nemački)). Herford: Mittler. ISBN 3-89350-693-4. 
  2. ^ http://www.roden.eu/HTML/002.html
  3. ^ https://www.militaer-wissen.de/gotha-g-iii/?lang=en
  4. ^ http://www.samolotypolskie.pl/samoloty/1106/126/Gotha-G-III-G-IV2

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Kroschel, Günter; Stützer, Helmut (1994). Die Deutschen Militärflugzeuge 1910-1918. (na jeziku: (jezik: nemački)). Herford: Mittler. str. 119. ISBN 3-89350-693-4. 
  • Angelucci, Enzo; Matricardi, Paolo (1976). Flugzeuge von den Anfängen bis zum Ersten Weltkrieg (na jeziku: (jezik: nemački)). Wiesbaden. ISBN 3-8068-0391-9. 
  • Vujović, Vojislav (1993). Srpska avijatika 1912-1918. Beograd: Muzej jugoslovenskog vazduhoplovstva. ISBN 978-86-901403-1-2. 
  • Istorijski arhiv, Požarevac (2005). Srpska vazduhoplovna komanda u Požarevcu 1915. godine. Požarevac: Istorijski arhiv Požarevac. ISBN 86-84969-08-1. 
  • Mikić, Sava (1933). Istorija jugoslovenskog vazduhoplovstva (na jeziku: (jezik: srpski)). YU-Beograd: Štamparija D. Gregorić. 
  • Rendulić, Zlatko (1974). Vazduhoplovne doktrine - gledišta i tehnika. Beograd, Vojnoizdavački zavod.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]