Devanagari

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Devanagari
देवनागरी
TipAbugida
Porodica
Sestrinski sistem
Nandinagarski
katski
gudžaratski
modski
Pravacsleva nadesno
ISO 15924Deva, 315
Unikod naziv
Devanagari
[a] Raspravlja se o semitskom poreklu brahmičkih pisama.
Devanagari pismo pisano čandas fontom

Devanagari (hind. देवनागरी, [d̪eːʋˈnaːɡri])[5] jeste abugida pismo koje se, zajedno sa drugim pismima, koristi za pisanje nekoliko indijskih jezika,[6] između ostalog, sanskrita, hindija, marathija, sindi, biharija, bilija, marvarija, konkanija, bojpurija, ali i jezike koji se govore u Nepalu, kao što su nepalski, taru, basa, a ponekad i kašmirski i romski. Piše se sleva nadesno.[7] Pismo je slogovnog tipa, sa odgovarajućim znacima za svaki slog. Koristi se od VIII veka p. n. e.[6][5][8][9]

Devanagarsko pismo, sastavljeno od 47 primarnih znakova, uključujući 14 samoglasnika i 33 suglasnika, četvrti je najrasprostranjeniji sistem pisanja u svetu,[10] koji se koristi za preko 120 jezika.[11]

Pravopis ovog pisma odražava izgovor jezika.[11] Za razliku od latiničnog pisma, ovo pismo nema koncept velikih slova.[12] Ono se piše sleva nadesno, ima jaku sklonost ka simetričnim zaobljenim oblicima unutar kvadratnih obrisa i prepoznatljivo je po horizontalnoj liniji, poznatoj kao široreka, koja se proteže duž vrha punih slova.[7] U letimičnom pogledu, devanagarijsko pismo izgleda drugačije od drugih indijskih pisama, poput bengalsko-asamskog, odijskog ili gurmučkog, ali pomnije ispitivanje otkriva da su vrlo slični, izuzev uglova i strukturalnog isticanja.[7]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Salomon 1996, str. 378.
  2. ^ Salomon, Richard, On The Origin Of The Early Indian Scripts: A Review Article. Journal of the American Oriental Society 115.2 (1995), 271–279, Arhivirano iz originala 22. 5. 2019. g., Pristupljeno 27. 3. 2021 
  3. ^ Daniels, P.T. (januar 2008). „Writing systems of major and minor languages”. 
  4. ^ Masica, Colin (1993). The Indo-Aryan languages. str. 143. 
  5. ^ a b Kathleen Kuiper (2010), The Culture of India, New York: The Rosen Publishing Group. ISBN 978-1615301492. str. 83.
  6. ^ a b Gazetteer of the Bombay Presidency na sajtu Gugl knjige, Rudradaman’s inscription from 1st through 4th century CE found in Gujarat, India, Stanford University Archives, pages 30–45, particularly Devanagari inscription on Jayadaman's coins pages 33–34
  7. ^ a b v Jain, Danesh; Cardona, George (26. 7. 2007). The Indo-Aryan Languages. Routledge. str. 115. ISBN 978-1-135-79710-2. „Nagari has a strong preference for symmetrical shapes, especially squared outlines and right angles [7 lines above the character grid] 
  8. ^ Richard Salomon (2014), Indian Epigraphy, Oxford University Press. ISBN 978-0195356663. str. 40–42.
  9. ^ Krishna Chandra Sagar (1993), Foreign Influence on Ancient India, South Asia Books. ISBN 978-8172110284. str. 137.
  10. ^ David Templin. „Devanagari script”. omniglot.com. Pristupljeno 5. 4. 2015. 
  11. ^ a b Devanagari (Nagari), Script Features and Description, SIL International (2013), United States
  12. ^ Akira Nakanishi, Writing systems of the World. ISBN 978-0804816540. стр. 48.

Литература[uredi | uredi izvor]

  • Maurer, Walter H. (1976). „On the Name Devanāgarī”. Journal of the American Oriental Society. 96 (1): 101—104. JSTOR 599893. doi:10.2307/599893. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]