Detektor magnetskih anomalija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Magnetodetektor isturen na repu aviona P-3 Orion.

Detektor magnetskih anomalija (magnetodetektor) je uređaj za traženje i određivanje položaja zaronjenih podmornica. Ugrađuje se na patrolne vazduhoplove. Pojavio se u Drugom svjetskom ratu.

Magnetodetektor se sastoji od magnetometra, filtra, pojačavača, rekordera (uređaja za snimanje) i stabilizatora. Slabe signale iz magnetometra, filtrirane, pojačavač podiže na viši nivo a rekorder ih bilježi. Stabilizator održava magnetometar u horizontalnom položaju i orijentiše ga uzduž i poprijeko. Radi izbjegavanja magnetizma aviona magnetodetektor je isturen pozadi ili naprijed od aviona na motki i okružen nemagnetskim (plastičnim) materijalom.

Magnetodetektor mjeri anomalije Zemljinog magnetskog polja nastale dejstvom velikih metalnih objakata kao što su podmornice. Normalno je zavojnica magnetometra pobuđena izmjeničnom strujom i nalazi se u efektivnom nultom magnetskom polju. Na izlazu se pojavljuju sam neparni harmonici pobudnog signala. Pri nailasku na metalni objekt, poluperiode pobudnog signala nisu više jednake pa se javljaju i parni harmonici. Signal se dalje filtrira i obrađuje.

Domet m. iznosi oko 215 metara. Primjenjuje se obično u kombinaciji s hidroakustičnom plutačom i podvodnim električnim lokatorom.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]