Dinastija Istočni Han
 | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| ANTIKA | |||||||
| Neolit c. 8500 – c. 2070 p. n. e. | |||||||
| Dinastija Sja c. 2070 – c. 1600 p. n. e. | |||||||
| Dinastija Šang c. 1600 – c. 1046 p. n. e. | |||||||
| Dinastija Džou c. 1046 – 256 p. n. e. | |||||||
| Zapadni Džou | |||||||
| Istočni Džou | |||||||
| Proleće i Jesen | |||||||
| Zaraćene države | |||||||
| CARSTVO | |||||||
| Dinastija Ćin 221–206 p. n. e. | |||||||
| Dinastija Han 206 p. n. e. – 220 n. e. | |||||||
| Zapadni Han | |||||||
| Dinastija Sin | |||||||
| Istočni Han | |||||||
| Tri kraljevstva 220–280 | |||||||
| Vej, Šu i Vu | |||||||
| Dinastija Đin 265–420 | |||||||
| Zapadni Đin | |||||||
| Istočni Đin | Šesnaest kraljevstava | ||||||
| Južne i Sjeverne dinastije 420–589 | |||||||
| Dinastija Suej 581–618 | |||||||
| Dinastija Tang 618–907 | |||||||
| (Druga Džou dinastija 690–705) | |||||||
| Pet dinastija i deset kraljevstava 907–960 |
Dinastija Ljao 907–1125 | ||||||
| Dinastija Sung 960–1279 |
|||||||
| Severni Sung | Zapadni Sja | ||||||
| Južni Sung | Đin | ||||||
| Dinastija Juan 1271–1368 | |||||||
| Dinastija Ming 1368–1644 | |||||||
| Dinastija Ćing 1644–1911 | |||||||
| SAVREMENO DOBA | |||||||
| Republika Kina 1912–1949 | |||||||
| Narodna Republika Kina 1949–sadašnjost |
Republika Kina (Tajvan) 1949–sadašnjost | ||||||
Za vreme građanskog rata, stari glavni grad Čang'an je bio uništen, a porodica Liju se preselila u glavni grad istočno od Luojanga (Luo-jang), u kojoj je današnja provincija Henan. Ime Han se opet upotrebljava, ali kineski istoričari radije koriste izraz za dinastiju nakon Vang Manga kao Istočni ili Pozni Han. Prvi vladar, Car Guang-vu iz dinastije Han (Kuang-wu-ti, 5.pr.Kr.-57. god.)[1] povratio je sva područja carstva, između ostalih i Koreju, odakle je država Kogurjo tokom pobune protiv Vang Manga proterala Hanova vojna zapovedništva. Teritorija Koreje je ponovo pokorena do 30. god.[2] Poput svojih predaka, Guang-vu je nastavio s podrškom Konfučijskim učenjem i reformom vlasti. Nakon njegove smrti, sve češće su vladari bili mladi i umesto njih carstvom su upravljali ministri, a u međuvremenu seljački ustanci su bivali sve češći. Naoružan Daoistički kult, ili Huangjin (žuti turbani) podsticali su nemire po celom carstvu. Iako je dinastija nastavila svoje ime, zbrka u borbi za prevlast negirala je svaku vlast dinastije Han. Napokon, 220. godine, zadnji car Han, Xiandi (Hsien-ti), koji je postavljen na prijesto u doba od osam godina, formalno je abdicirao zaslugom Cao Pi (Ts'ao P'i), koji je bio sin njegova glavnog ministra. Cao Pi se proglasio prvim carem nove dinastije Vej. Taj datum obeležava početak tzv. Doba Razdora, koje je trajalo od 220. do 589. godine.
Spisak vladara dinastija Istočni Han[uredi | uredi izvor]
| Posthumno ime | Hramovno ime | Lično ime | Vladarsko ime | Period vladavine |
|---|---|---|---|---|
| Konvencija za navođenje: (skraćeno) posthumno ime. Ima par izuzetaka.1 | ||||
| Car Guang-vu 光武皇帝 (Guāngwǔ huángdì) |
Š’-cu 世祖 (Shìzǔ) |
Liju Sju 刘秀 (Liú Xiù) |
Đijen-vu (建武) Đijen-vu-džung-juen (建武中元) |
25-56 56-57. |
| Car Sjao-ming 孝明皇帝 (Xiàomíng huángdì) |
Sjen-cung 显宗 (Xiǎnzōng) |
Liju Džuang 刘庄 (Liú Zhuāng) |
Jung-ping (永平) | 58-75. |
| Car Sjao-džang 孝章皇帝 (Xiàozhāng huángdì) |
Su-cung 肃宗 (Sùzōng) |
Liju Da 刘炟 (Liú Dá) |
Đijen-ču (建初) Juen-h’ (元和) Džang-h’ (章和) |
76-84 84-87 87-88. |
| Car Sjao-h’ 孝和皇帝 (Xiàohé huángdì) |
Mu-cung 穆宗 (Mùzōng) |
Liju Džao 刘肇 (Liú Zhào) |
Jung-juen (永元) Juen-sjing (元兴) |
89-105 105. |
| Car Sjao-šang 孝殇皇帝 (Xiàoshāng huángdì) |
nema | Liju Lung 刘隆 (Liú Lóng) |
Jen-ping (延平) | 106. |
| Car Sjao-an 孝安皇帝 (Xiào’ān huángdì) |
Gung-cung 恭宗 (Gōngzōng) |
Liju Hu 刘祜 (Liú Hù) |
Jung-ču (永初) Juen-ču (元初) Jung-ning (永宁) Đijen-guang (建光) Jen-guang (延光) |
107-113 113-120 120-121 121-122 122-125. |
| Car Šao I 前少帝 (Qián Shàodì) |
nema | Liju Ji 刘懿 (Liú Yì) |
Jen-guang (延光) | 125. |
| Car Sjao-šun 孝顺皇帝 (Xiàoshùn huángdì) |
Đing-cung 汉敬宗 (Jìngzōng) |
Liju Bao 刘保 (Liú Bǎo) |
Jung-đijen (永建) Jang-đija (阳嘉) Jung-h’ (永和) Han-an (汉安) Đijen-kang (建康) |
126-132 132-135 135-141 141-144 144 |
| Car Sjao-čung 孝冲皇帝 (Xiàochōng huángdì) |
nema | Liju Bing 刘炳 (Liú Bǐng) |
Jung-sji (永熹) | 145. |
| Car Sjao-dž’ 孝质皇帝 (Xiàozhì huángdì) |
nema | Liju Cuan 刘缵 (Liú Zuǎn) |
Ben-ču (本初) | 146. |
| Car Sjao-huan 孝桓皇帝 (Xiàohuán huángdì) |
Vei-cung 汉威宗 (Wēizōng) |
Liju Dž’ 刘志 (Liú Zhì) |
Đijen-h’ (建和) H’-ping (和平) Juen-đija (元嘉) Jung-sjing (永兴) Jung-šou (永寿) Jen-sji (延熹) Jung-kang (永康) |
147-149 150 151-153 153-154 155-158 158-167 167. |
| Car Sjao-ling 孝灵皇帝 (Xiàolíng huángdì) |
nema | Liju Hung 刘宏 (Liú Hóng) |
Đijen-ning (建宁) Sji-ping (熹平) Guang-h’ (光和) Džung-ping (中平) |
168-172 172-178 178-184 184-189. |
| Car Šao II 后少帝 (Hòu Shàodì) |
nema | Liju Bijen 刘辩 (Liú Biàn) |
Guang-sji (光熹) Džao-ning (昭宁) |
189 189. |
| Car Sjao-sjen 孝献皇帝 (Xiàoxiàn huángdì) 2 |
nema | Liju Sje 刘协 (Liú Xié) |
Jung-han (永汉) Ču-ping (初平) Sjing-ping (兴平) Đijen-an (建安) Jen-kang (延康) |
189 190-193 193-195 195-220 220. |
| 1. Posthumna imena svih vladara ove dinastije, osim Gao-cua, Guang-vua i četiri Šaoa sadrže karakter sjao (xiào, 孝) koji znači sinovlja odanost. U navođenju imena vladara ovaj se karakter obično izostavlja. | ||||
| 2. Car Džao-lije iz dinastije Šu Han promenio je caru Sjenu posthumno ime u: Car Sjao-min (孝愍皇帝) | ||||
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ David R. Knechtges, in The Cambridge History of Chinese Literature, ed. Kang-i Sun Chang and Stephen Owen (Cambridge University Press, 2010): 116.
- ^ Yü 1986, str. 450.