EFAG Tip K Vajhman

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
EFAG Tip K Vajhman
Opšte
Dimenzije
Masa
Pogon
Performanse
Početak proizvodnje1916.
Uveden u upotrebu1916.
Statusneaktivan
Prvi korisnikAustrougarska ratna mornarica
Broj primeraka36
Dužina10,20
Razmah krila16,00/11,06
Visina3,65
Prazan1.200
Normalna poletna1.700
Klipno-elisni motor1 h Austro-Daimler AD6
Snaga1 x 118 kW
Brzina krstarenja135 km/h
Maks. brzina na H=0140 km/h
Dolet(autonomija leta 6h) km

EFAG Tip К Vajhman (nem. ÖFFAG Type K (Weichmann К)) je bio višenamenski hidroavion napravljen u Austrougarskoj. Avion je prvi put poleteo 1916. godine a proizvela ga je firma proizveo Österreichische Flugzeugfabrik A.G. (Oeffag) iz Beča[1]. Korišćen je za izviđanje, bombardovanje i obuku pilota.

Projektovanje i razvoj[uredi | uredi izvor]

Aavion Albatros B.I muzejski eksponat

Kada su leteći čamac Loner, nadmašili saveznički lovci, Austrougarska mornarica je raspisala konkurs za novi projekt letećeg čamca. Inž. Teo Vajhman iz bečkog EFAG-a je napravio projekt novog aviona koji je prvi put poleteo 9.jula 1916. godine. Zahvaljujući saradnji dve firme belkog EFAG-a i budimpeštanskog UFAG-a do jula meseca 1917. godine isporučeno je mornarici svih 36 naručenih aviona koji su dobili naziv Vajhman K a u predznaku ime proizvođača.

Tehnički opis[uredi | uredi izvor]

Avion EFAG Tip К Vajhman je jednomotorni dvokrilni dvosedi izviđačko-bombarderski hidroavion. Avion je potpuno drvene konstrukcije.

Trup je u obliku čamca obložen vodootpornim šperom, a krila su drvene konstrukcije presvučena platnom. Kokpit pilota i izviđača je bio otvoren i nalazio su u trupu aviona ispred krila, a pilot i strelac-izviđač koji je bio naoružan jednim pokretnim mitraljezom kalibra 7,92 mm su sedeli jedan pored drugog.

Pogonska grupa: U među prostoru između krila je bio smešten jedan od šesto-cilindričnih linijskih, vodom hlađenih motora: Austro-Daimler AD6 160KS, Mercedes D.IV 160KS, Rapp. 140 (140/150) KS, Rapp. 175 (160/175) KS i Austro-Daimler AD6 185KS. Motor sa hladnjakom za rashladnu tečnost je bio pričvršćen na čeličnu konstrukciju (baldahin) oslonjenu na trup aviona. Potisna elisa koja pokreće avion je dvokraka, napravljena od drveta fiksnog koraka.

Krila su pravougaonog oblika, blago zakošene napadne ivice (strelasta) krila prema trupu aviona sa kosim krajevima. Sa svake strane krila, avion je imao po par upornica u obliku latiničnog slova V. Ukrućivanje krila se postizalo unakrsno postavljenim čeličnim užadima sa zatezačima. Donja krila kod ovog aviona su nešto kraća od gornjih. Ispod donjih krila su postavljeni plovci koji obezbeđuju stabilnost pri uzburkanom moru. Krilca za upravljanje avionom su se nalazila samo na gornjim krilima. Vertikalni i horizontalni repni stabilizatori su bili izdignuti u odnosu na trup i rešetkastom konstrukcijom vezana za njega. Horizontalni repni stabilizatori su potpornim upornicama bili oslonjeni na trup aviona.

Varijante[uredi | uredi izvor]

Avion EFAG Tip K Vajhman se proizvodio u dve firme EFAG/Albatros u Austriji i Ufag u Mađarskoj. U ovaj avion se ugrađivalo 5 motora pa su varijante ovog aviona proizilazile iz tih činjenica. U osnovi to je bio isti avion[2].

  • EFAG Typ K Weichmann K - sa motorom Austro-Daimler AD6 160KS
  • EFAG Typ K Weichmann K - sa motorom Mercedes D.IV 160KS
  • EFAG Typ K Weichmann K - sa motorom Rapp. 175 (160/175) KS
  • EFAG Typ K Weichmann K - sa motorom Austro-Daimler AD6 185KS
  • UFAG Typ K Weichmann K - sa motorom Rapp. 140 (140/150) KS
  • UFAG Typ K Weichmann K - sa motorom Austro-Daimler AD6 160KS
  • UFAG Typ K Weichmann K - sa motorom Mercedes D.IV 160KS
  • UFAG Typ K Weichmann K - sa motorom Rapp. 175 (160/175) KS

Operativno korišćenje[uredi | uredi izvor]

Ukupno je proizvedeno 36[3] ovih aviona koji su nosili oznake K 150-167 i K 185-202[4]. Službovali su u jadranskom akvatoriju od jula meseca 1917. do kraja rata. Uloga ovih aviona je bila pre svega na izviđačkim aktivnostima praćenja savezničkih (italijanskih) pomorskih komunikacija i bombardovanju uočenih ciljeva. Veoma su pomogli i u pronalaženju mina i njihovom obeležavanju.

Posleratna sudbina ovih aviona nije poznata, jedino se zna da nijedan primerak ovih aviona nije korišćen u Pomorskom vahduhoplovstvu ratne mornarice Kraljevine SHS/Jugoslavije[5][6].

Zemlje koje su koristile ovaj avion[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Keimel, Reinhard (1981). Österreichs Luftfahrzeuge-Geschichte der Luftfahrt von den Anfängen bis Ende 1918. (na jeziku: (jezik: nemački)). AT-Graz: H.Weishaupt Verlag. str. 422. ISBN 978-3-900310-03-5. 
  2. ^ Hauke, Erwin; Schroeder, Walter; Toetschinger, Bernhard (1988). Die Flugzeuge der k.u.k. Luftfahrtruppe und Seeflieger 1914-1918 (na jeziku: (jezik: nemački)). Graz: H.Weishaupt Verlag. ISBN 978-3-900310-46-2. 
  3. ^ Keimel, Reinhard (2003). Luftfahrzeugbau in Österreich / Enzyklopädie: Von den Anfängen bis zur Gegenwart (na jeziku: (jezik: nemački)). Oberhaching: AVIATIC VERLAG GmbH. ISBN 978-3-925505-78-2. 
  4. ^ * Hauke, Erwin; Schroeder, Walter; Toetschinger, Bernhard (1988). Die Flugzeuge der k.u.k. Luftfahrtruppe und Seeflieger 1914-1918 (na jeziku: (jezik: nemački)). Graz: H.Weishaupt Verlag. ISBN 978-3-900310-46-2. 
  5. ^ Isaić, Vladimir; Frka, Danijel (2010). Pomorsko zrakoplovstvo na istočnoj obali Jadrana 1918-1941. (prvi dio) (na jeziku: (jezik: hrvatski)). Zagreb: Tko zna zna d.o.o. ISBN 978-953-97564-6-6. 
  6. ^ Mikić, Sava (1933). Istorija jugoslovenskog vazduhoplovstva (na jeziku: (jezik: srpski)). YU-Beograd: Štamparija D. Gregorić. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Keimel, Reinhard (2003). Luftfahrzeugbau in Österreich / Enzyklopädie: Von den Anfängen bis zur Gegenwart (na jeziku: (jezik: nemački)). Oberhaching: AVIATIC VERLAG GmbH. ISBN 978-3-925505-78-2. 
  • Keimel, Reinhard (1981). Österreichs Luftfahrzeuge-Geschichte der Luftfahrt von den Anfängen bis Ende 1918. (na jeziku: (jezik: nemački)). AT-Graz: H.Weishaupt Verlag. str. 422. ISBN 978-3-900310-03-5. 
  • Hauke, Erwin; Schroeder, Walter; Toetschinger, Bernhard (1988). Die Flugzeuge der k.u.k. Luftfahrtruppe und Seeflieger 1914-1918 (na jeziku: (jezik: nemački)). Graz: H.Weishaupt Verlag. ISBN 978-3-900310-46-2. 
  • Wernfried Haberfellner, Walter Schroeder: Wiener-Neustädter Flugzeugwerke Gesellschaft m. b. H. (Entstehung, Aufbau und Niedergang eines Flugzeugwerkes). 3. Auflage. Weishaupt, Graz 1999, ISBN 3-7059-0000-5.
  • Oštrić, Šime; Micevski, Milan (2007). Leteći Čunovi: Čamci koji lete - letjelice koje plove (na jeziku: (jezik: srpski)). SRB-Beograd: Galerija '73. 
  • Isaić, Vladimir; Frka, Danijel (2010). Pomorsko zrakoplovstvo na istočnoj obali Jadrana 1918-1941. (prvi dio) (na jeziku: (jezik: hrvatski)). Zagreb: Tko zna zna d.o.o. ISBN 978-953-97564-6-6. 
  • Mikić, Sava (1933). Istorija jugoslovenskog vazduhoplovstva (na jeziku: (jezik: srpski)). YU-Beograd: Štamparija D. Gregorić. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]