Etiološka predanja
Etiološka predanja jesu narodna predanja u kojima se pripoveda, retko u stihu, o postanju, rečima Vuka Karadžića, „gdjekojieh stvari”, odnosno, o nastanku bića i pojava u čovekovom svetu. [1]
Srpska etiološka predanja[uredi | uredi izvor]
U srpskoj tradiciji, nažalost, nisu očuvani osnovni mitski obrasci, kosmogonija i teogonija, međutim, njihovi ostaci su vrlo prisutni.[2] Srpska etioliška predanja su uglavnom sažeta, uopštena i bezlična kazivanja. Izuzetno je teško izdvojiti glavne učesnike zbivanja u predanjima, naime, lepeza je vrlo široka, od Boga preko višnjih bića, računajući i demone, naravno, čoveka, pa do najsitnijih elemenata flore i faune. Pri čemu se postojanje pojave o čijem se nastanku govori smatra nepobitnim dokazom istinitosti predanja.[3] U krug prikazivanja ulazi, dakle, ceo svet sa svim njegovim segmentima koji treba učiniti shvatljivijim putem saglasnosti sa etičkim i estetskim načelima kolektiva u kojima nastaje.
Osnovna struktura etioloških predanja[uredi | uredi izvor]
Iako etiološka predanja podrazumevaju specifičan vid distance i pomirenosti sa prirodnim pojavama, to nipošto ne znači da su ova predanja u srpskom narodu jezički i formalno svedena. No, i pored brojnih varijacija, ipak se da zapaziti izvesna tročlana struktura, koja se najlakše može predstaviti jednostavnom šemom: potencijalni sukob, ostvarivanje tog sukoba i na kraju, njegovi rezultati.[4] Takođe, ova vrsta predanja može postojati i kao relativno nezavisna manja celina u okviru složenije umetničke forme, kakva je, na primer, bajka.
Autroriteti u srpskim etiološkim predanjima[uredi | uredi izvor]
Prvorazredni autoritet jesu zapravo preci, koji prenose znanje sa kolena na koleno, kao što je to slučaj sa svakom usmenom jezičkom tradicijom jedne zajednice. Međutim, i taj autoritet biva podložan preispitivanjima.[5] Ono čime će se najčešće dodatno utvrđivati istinitost kazane reči jesu aluzije na biblijske tekstove, koji su najčešće potpuno slobodno kolažirani i stilizovani, ali bez narušavanja osnovne etičke matrice. Pored njih, tu su i autoriteti nacionalne istorije, pre svih Sveti Sava.
Najčešće navođena etiološka predanja[uredi | uredi izvor]
- Zašto u ljudi nije taban ravan
- Kako je Gospod Bog stvorio nebesa, anđele i tice
- O ženidbi sunca
- Sveti Sava prokleo čovjeka
- Kako postaje zemljotres
- Kako je postao vuk
- Kako je postala rakija
- Tamni vilajet
- Kako je postalo čeketalo
- Sveti Sava gradi prozore
- Kako je postala žaba
- Zašto su Srblji najsiromašniji
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Narodna književnost, priređivač Nada Milošević Đorđević; Lirika, Beograd 2004. str. XIII-XIV
- ^ Samardžija, Snežana, Oblici usmene proze, Službeni glasnik, Beograd 2011. str. 296-297.
- ^ Samardžija, Snežana, Oblici usmene proze, Službeni glasnik, Beograd 2011. str.299.
- ^ Samardžija, Snežana, Oblici usmene proze, Službeni glasnik, Beograd 2011. str.300.
- ^ Samardžija, Snežana, Oblici usmene proze, Službeni glasnik, Beograd 2011. str.299
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Stanisavljević, Vukašin, Naša narodna književnost, Pirg, Bački Petrovac, 2001.
- Samardžija, Snežana, Poetika usmenih proznih oblika, Narodna knjiga, Beograd, 1997.
- Milojković, Mirko, Legende iz naših krajeva, Srpska književna zadruga, Beograd, 1985.