Žižak
Žižak | |
---|---|
Lixus angustatus | |
Naučna klasifikacija | |
Domen: | Eukaryota |
Carstvo: | Animalia |
Tip: | Arthropoda |
Klasa: | Insecta |
Red: | Coleoptera |
Infrared: | Cucujiformia |
Kladus: | Phytophaga |
Natporodica: | Curculionoidea Pier Andre Latreil, 1802 |
Familija | |
Žišci su tvrdokrilci, tačnije one koje pripadaju superfamiliji Curculionoidea. Oni su biljojedi, obično mali, manji od 6mm. Poznato je oko 97.000 vrsta žižaka. Pripadaju nekoliko porodica, od kojih je većina u porodici Curculionidae (pravi žižci). Neki drugi tvrdokrilci, iako nisu u bliskom srodstvu, takođe nose naziv "žižak", kao što je Stegobium paniceum, koji pripada porodici Ptinidae.
Mnogi žižci se smatraju štetočinama zbog njihove sposobnosti da oštete i ubiju usjeve. Sitophilus granarius oštećuje uskladištene žitarice. Žižak (Anthonomus grandis) napada usjeve pamuka; oni polažu svoja jaja u pamučne kuglice, a larve jedu pamuk da bi mogle izaći. Ostali žižci se koriste za biološku kontrolu invazivnih biljaka.
Neki žilavi imaju sposobnost da lete, kao što je pirinčani žižak (Sitophilus oryzae).[1][2]
Jedna vrsta žižaka ,Austroplatypus incompertus, pokazuje eusocijalnost, jedan od rijetkih insekata pored Hymenoptera i Isoptera.
Taksonomija[uredi | uredi izvor]
Budući da u takvoj raznolikosti postoji mnogo vrsta, viša klasifikacija žižaka je u stanju fluksa. Uglavnom se dijele na dvije glavne podjele, Orthoceri ili primitivne žižake, i Gonatoceri ili prave žižake (Curculionidae). Elvud Cimerman je predložio treću podjelu, Heteromorphi, za neke prelazne oblike.[3] Primitivni žižci se razlikuju po tome što imaju ravne antene, dok pravi žižci imaju laktirane (genikulirane) antene. Lakt se javlja na kraju stabla (prvi segment antene) u pravim žižcima, a stablo je obično mnogo duži od ostalih segmenata antene. Postoje neki izuzeci. Nanophyini su primitivni žižci (sa veoma dugačkim trohantama), ali imaju duga stabla i genikulate antene. Od pravih žižaka, Gonipterinae i Ramphus imaju kratka stabla i sa kratkim laktom ili bez lakta.
Najnoviji sistem klasifikacije na porodice je predstavio Kušel,[4] sa dopunom od Marvaldija i dr.,[5] i postignut je analizama. Prihvaćene porodice su primitivni žižci Anthribidae, Attelabidae, Belidae, Brentidae, Caridae, i Nemonychidae, i pravi žižci Curculionidae. Većina drugih porodica žižaka je degradirana na podfamilije ili plemena. Pokazalo se da razviće vrste prati korake u evoluciji biljaka na kojima se hrani žižak; mogu varirati u boji od crne do svijetlosmeđe.
Neke od osobina koje se koriste za razlikovanje porodica žižaka su:
Labrum je vidljiv kao poseban segment za klipus | Anthribidae, Nemonychidae |
Antena ima lakat | većina Curculionidae, Nanophyini (Apioninae) |
Trokanters (segment između coxae i femora) je dug kao ili duži od coxae | Apioninae uključujeNanophyini |
Prednje tibije sa češljem setae u apikalnom žlebu nasuprot tarzalnoj artikulaciji | Belidae |
Elytra striate (sa uzdužnim brazdama ili žlebovima) | Brentidae, Curculionidae, Rhinorhynchinae |
Rostrum kratak i širok | Anthribidae, neke Curculionidae (neke Brachycerinae uključujući Ithycerus (New York weevil), Scolytinae i Platypodinae). |
Dugačke gornje vilice i izbočine (vidljive odozgo na vrhu rostruma) | Anthribidae, Nemonychidae |
Abdominalni tergiti 6 i 7 bez spirakli | Caridae |
Gularni šav (na ventralnom delu glave) jednostruki, ne dupli | Attelabidae, Brentidae, Curculionidae. |
Seksualni dimorfizam[uredi | uredi izvor]
Rhopalapion longirostre pokazuje ekstremni slučaj polnog dimorfizama. Rostrum (kljun) kod ženke je dvostruko duži, a površina mu je glađa nego kod mužjaka. Ženka buši kanale za polaganje jaja u pupoljke Alcea rosea. Prema tome, dimorfizam se ne pripisuje seksualnoj selekciji. To je odgovor na ekološke zahtjeve polaganja jaja.[6]
==Filogenija==Filogenetsko stablo
Filogenija Curculionoidea je bazirana na 18S ribozomskoj DNK a morfološki podaci su dati u nastavku:[5]
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Galerija[uredi | uredi izvor]
-
larva Hypera rumicis
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „What Is a Weevil and How Did That Bug Get in My Food?”.
- ^ „Weevils on Stored Grain (Department of Entomology)”. Department of Entomology (Penn State University).
- ^ E. C. Zimmerman (1994). Australian weevils (Coleoptera: Curculionidae). Volume 1. Orthoceri: Anthribidae to Attelabidae: the primitive weevils. East Melbourne: CSIRO. str. 741 pp.
- ^ G. Kuschel (1995). „A phylogenetic classification of Curculionoidea to families and subfamilies”. Memoirs of the Entomological Society of Washington. 14: 5—33.
- ^ a b A. E. Marvaldi, A. S. Sequeira, C. W. O'Brien & B. D. Farrell (2002). „Molecular and morphological phylogenetics of weevils (Coleoptera, Curculionidae): do niche shifts accompany diversification?”. Systematic Biology. 51 (5): 761—785. PMID 12396590. doi:10.1080/10635150290102465. Arhivirano iz originala 05. 04. 2020. g. Pristupljeno 18. 05. 2022.
- ^ G. Wilhelm; et al. (2011). „Sexual dimorphism in head structures of the weevil Rhopalapion longirostre: a response to ecological demands of egg deposition”. Biological Journal of the Linnean Society. 104: 642—660. doi:10.1111/j.1095-8312.2011.01751.x.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Bright, Donald E.; Bouchard, Patrice (2008). Coleoptera, Curculionidae, Entiminae: Weevils of Canada and Alaska Volume 2. Insects and Arachnids of Canada Series, Part 25. Ottawa: NRC Research Press. ISBN 978-0-660-19400-4.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Mediji vezani za članak Žižak na Vikimedijinoj ostavi