Zapošljavanje invalida
Zapošljavanje invalida je skup mera, predviđenih zakonom ili na drugi način u skladu sa nacionalnom praksom, koje vode unapređivanju mogućnosti zapošljavanja invalida na tržištu rada, kako bi ove osobe po svojim pravima bile izjednačene sa ostalim radnicima.[1] Kao posebna afirmativnea mera ona je sastavni deo sprečavanja diskriminacije invalida rada u odnosu na ostale radnike na tržištu rada, posebno za vreme trajanja zaposlenosti, po osnovu njihove invalidnosti, u pogledu svih uslova rada kao i zarade, ako je njihov rad iste vrednosti kao i rad ostalih radnika.[2][3]
Dokumenti i preporuke koje regulišu zapošljavanje invalida[uredi | uredi izvor]
Među dokumente i preporuke koje regulišu ovu oblast spadaju:[2]
- regrutovanje invalida i razgovor sa njima u pogledu iznalaženja mogućnosti za zapošljavanje;
- vođenje evidencije o broju invalida, njihovoj kvalifikacionoj strukturi, vrsti invalidnosti;
- podsticanje poslodavaca da zapošljavaju invalide, obaveštavaju nadležne službe o mogućnostima njihovog zapošljavanja;
- kontaktiranje i razgovor sa poslodavcima u smislu posredovanja pri zapošljavanju invalida.
Kontrolni mehanizmi[uredi | uredi izvor]
Kako bi se sve preporuke i propisi iz pojedinih dokumenata u praksi realizovali neophodno je predvideti i kontrolne mehanizme u nacionalnoj politici zapošljavanja i propisima, u smislu provere da li se odgovorni partneri, u sprovođenju ove politike, pridržavaju navedenih mera.[2]
Smernice za zapošljavanje osoba sa invaliditetom[uredi | uredi izvor]
Zapošljavanje osoba sa invalida i očuvanje njihovog zaposlenja, je bitno za povećavanje mogućnosti zaposlenja i očuvanja zaposlenja, i u tom smislu obuhvata:[4]
- otvaranje odgovarajućih radnih mesta za zapošljavanje osoba sa invaliditetom u posebnim ustanovama ili kod poslodavaca,
- zapošljavati jednog dela invalida, uz izbegavati otpuštanja zdravih radnika,
- obezbeđivanje invalidima nekih posebnih zaposlenja,
- stimulisanje osnivanja zadruga čiji su zaposleni osobe sa invaliditetom
- stimulisanje poslodavce, uključujući i finansijske stimulacije kod zapošljavanja invalida (kroz npr povećanja premija za osiguranje i novčanih naknada) u slučaju povrede na radu i profesionalne bolesti),
- mere podsticanja poslodavaca kojima bi se omogućio premeštaj radnika sa jednog na drugo odgovarajuće radno mesto, u slučaju umanjenja njihovih radnih sposobnosti.
Obaveze poslodavaca u Srbiji[uredi | uredi izvor]
Prema odredbi člana 24. Zakona o zapošljavanju osoba sa invaliditetom u Rešpublici Srbiji:
Poslodavac koji ima manje od 20 zaposlenih nema obaveze zapošljavanja osoba sa invaliditetom, poslodavac koji ima od 20 do 49 zaposlenih dužan je da zaposli, odnosno da ima u radnom odnosu najmanje jednu osobu sa invaliditetom, poslodavac koji ima 50 i više zaposlenih dužan je u radnom odnosu u odnosu na najmanje dve osobe sa invaliditetom, a na svakih daljnjih započetih 50 zaposlenih još po jednu.[5]
| Ukupan broj zaposlenih (uključujući i osobe sa invaliditetom) | Obavezan broj zaposlenih osoba sa invaliditetom |
|---|---|
| 1 do 19 | 0 |
| 20 - 49 | 1 |
| 50 - 99 | 2 |
| 100 - 149 | 3 |
| na svakih daljih započetih 50 | još po 1 |
| 500 — 549 | 11 |
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ Dr Ratko Pešić, Radno pravo, «Književne novine», Beograd,1976
- ^ a b v 2. Invalidi rada U: Dr Predrag P. Jovanović, Zaštita invalida u radnoj sredini, Univerzitet u Novom Sadu Pravni fakultet u Novom Sadu str. 938–939. . doi:10.5937/zrpfns49-9756. Nedostaje ili je prazan parametar
|title=(pomoć) - ^ „Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba sa invaliditetom”. www.paragraf.rs. Pristupljeno 3. 12. 2020.
- ^ dr Senad Jašarević, Zaštita jednakosti zaposlenih u pravu Ekonomske unije, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Novom Sadu, br. 3/2010
- ^ Marko Šukara, Milena Kovačević Obaveza zapošljavanja osoba sa invaliditetom AKTIVA sistem, Objavljeno 20. 1. 2020, Pristupljeno: 3. 12. 2020