Zdravko Bujić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Zdravko Bujić
Datum rođenja(1940-11-01)1. novembar 1940.(83 god.)
Mesto rođenjaDonje Vodičevo

Zdravko Bujić (Donje Vodičevo, 1. novembar 1940) srpski je filozof i lirik.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Bavi se filozofijom, lirikom, hagiografijom i antologičarstvom. Rođen je 1940. g. u selu Donje Vodičevo kod Novog Grada (bivšeg Bosanskog Novog). Završio je književnost na Filozofskom (Filološkom) fakultetu u Beogradu 1964. Magistrirao je 1982. filozofiju na Katedri društvenih nauka Puškinskog instituta u Moskvi. Z. Bujić je akademik. Redovni je član Duhovne akademije Dostojevski sa centrom u Moskvi i filijalom u Novom Sadu.

Z. Bujić je kao filozof objavio sledeća dela:

  1. Opšta načela teorije pankimizma (knjiga 1);
  2. Dogmofilijsko-skepskofilijski pankimizam u religii (knjiga 2);
  3. Idealofilijsko-realofilijski pankimizam u filosofiji (knjiga 3);
  4. Teofilijsko-antropofilijski pankimizam u umetnosti (knjiga 4).
  5. Pankimizam, teorija talasnog trajanja (objedinjena tetralogija četiri prethodna naziva);
  6. Dešifrovani geniji i talenti.

Kao pesnik napisao je sledeće zbirke:

  1. Kuća u raju;
  2. Pesma jedini zavičaj;
  3. Duša;
  4. Uz Boga i ljubav;
  5. Stihom kroz srpske predele;
  6. Moje najbolje pesme (autorov izbor pesama).

Kao hagiograf napisao je knjigu:

  1. Velike svetiteljke.

Kao antologičar izdao je knjigu pod naslovom:

  1. 100 najboljih srpskih lirskih pesama.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Bujić, Zdavko. „100 najboljih srpskih lirskih pesama”. Pristupljeno 29. 1. 2018. [mrtva veza]