Zloupotreba pravnog lica

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Pravni subjektivitet društava kapitala nije uvek neprobojan zid za poverioce, pored svih garancija da poverioci ne uđu u zabran njihove lične imovine. Ovaj zid je neprobojan ako se pravna ličnost privrednog društva ne koristi za zakonom nedozvoljene ciljeve (oštećenje poverilaca, mešanje imovine sa imovinom vlasnika, razne prevarne radnje i slično). U protivnom, diže se „ograda-veo“ pravne ličnosti [1] i ulazi se na teren neograničene odgovornosti vlasnika društva za obaveze društva kapitala, čime se brišu komparativne prednosti ove forme društava nad formama društava lica.[2] Ova pojava se naziva zloupotreba pravnog lica.

Osnove[uredi | uredi izvor]

Vrlo iznijansiran pristup regulativi ove pojave ima slovenačko kompanijsko zakonodavstvo koje propisuje solidarnu odgovornost članova i akcionara društava kapitala u određenim slučajevima:

„Ako su društvo kao pravno lice zloupotrebili za postizanje cilja koji je za njih kao pojedince zabranjen; ako su društvo kao pravno lice zloupotrebili za oštećenje svojih poverilaca; ako su u suprotnosti sa zakonom postupali sa imovinom društva kao sa svojom imovinom; ako su u svoju korist ili u korist nekog drugog lica smanjili imovinu društva a znali su ili morali znati, da društvo neće moći ispuniti svoje obaveze prema trećim licima“[3]

Slično je rešenje i Zakona o privrednim društvima Srbije koji uz solidarnu odgovornost članova i akcionara dodaje i odgovornost komanditora za obaveze društva:

„... ako zloupotrebe privredno društvo za nezakonite ili prevarne ciljeve ili ako imovinom privrednog društva raspolažu kao sopstvenom imovinom, kao da privredno društvo ne postoji.“[4]

Primeri[uredi | uredi izvor]

Domaća praksa[uredi | uredi izvor]

Po presudi opštinskog suda u Vrnjačkoj Banji godine: “Vlasnik private štedionice, ako je njen jedini vlasnik i ako svojim radnjama ili mešanjem svoje imovine sa imovinom štedionice kod drugih stvorio privid privrednog identiteta sa štedionicom, odgovara za dugove štedionice neograničeno solidarno”.[5][2]

Strana praksa[uredi | uredi izvor]

Federalni sud Švajcarske povodom mešanja imovine društva kapitala i personalne imovine njegovih članova (pravnih ili fizičkih lica) i time uspostavljenog njihovog prividnog identiteta, sudio je da: “Onaj ko javnost obmanjuje neograničenom odgovornošću mora u interesu sigurnosti prometa na taj način i odgovarati” Najbrojniji slučajevi zloupotrebe pravne ličnosti postoje u engleskoj i američkoj sudskoj praksi, koja je definisala nekoliko kategorija takvih slučajeva:

  • Prvu kategoriju čine slučajevi da kompanija posluje sa manje od dva člana duže od šest meseci; tada za preuzete obaveze po isteku tok perioda odgovara neograničeno solidarno njen jedini preostali član, ako je on svestan da je jedini član i ako su te obaveze nastale u vreme kada je on vodio poslovanje te kompanije.
  • Drugu kategoriju čine slučajevi prevare ili nezakonitosti. Kada jedno lice koje je preko kompanije obavlja privrednu delatnost nju koristi samo kao masku radi skrivanja od lica koje je prevarilo.
  • Treću kategoriju predstavljaju slučajevi kada kompanija počne da posluje pre nego što od registarskog organa dobije rešenje o upisu osnivanja ili proširivanja delatnosti.
  • Četvrtu kategoriju čine slučajevi grupe kompanija. Matična kompanija biće odgovorna za zaisna društva u slučaju kada je zavisno društvo u potpunom vlasništvu matičnog društva.
  • Ostali slučajevi: utaja poreza, zloupotreba kompanijskog imena ili zapošljavanja diskvalifikovanih članova uprave, neotkrivanje da se posluje u ime kompanije, osnivanje kopmanije sa neograničenom odgovornošću kada nastupi njen stečaj…[2]

Pojedinačne odgovornosti i vrste sankcija[uredi | uredi izvor]

Ako suprotno Zakonu o privrednim društvima privredno društvo zloupotrebi pravno lice [6], za privredni prestup kazniće se novčanom kaznom od 10.000 do 3.000.000 dinara.[7] Odgovorno lice u preduzeću ili u drugom subjektu privrednog poslovanja koje ima svojstvo pravnog lica, koje neracionalnim trošenjem sredstava ili njihovim otuđenjem u bescenje, prekomernim zaduživanjem, preuzimanjem nesrazmernih obaveza, lakomislenim zaključivanjem ugovora sa licima nesposobnim za plaćanje, propuštanjem blagovremenog ostvarivanja potraživanja, uništenjem ili prikrivanjem imovine ili drugim radnjama koje nisu u skladu sa savesnim poslovanjem prouzrokuje stečaj i time drugog ošteti, kazniće se zatvorom od šest meseci do pet godina. Ukoliko je delo učinjeno iz nehata učinilac će se kazniti zatvorom od tri meseca do tri godine.[8]

Odgovorno lice u preduzeću ili u drugom subjektu privrednog poslovanja koje ima svojstvo pravnog lica, koji u nameri da taj subjekt izbegne plaćanje obaveza prouzrokuje stečaj tog subjekta prividnim ili stvarnim umanjenjem njegove imovine, na način što:

  1. celu ili deo imovine subjekta privrednog poslovanja prikrije, prividno proda, proda ispod tržišne vrednosti ili besplatno ustupi;
  2. zaključi fiktivne ugovore o dugu ili prizna nepostojeća potraživanja;
  3. poslovne knjige koje je subjekt privrednog poslovanja obavezan da vodi po zakonu prikrije, uništi ili tako preinači da se iz njih ne mogu sagledati poslovni rezultati ili stanje sredstava ili obaveza ili ovo stanje sačinjavanjem lažnih isprava ili na drugi način prikaže takvim da se na osnovu njega može otvoriti stečaj, kazniće se zatvorom od šest meseci do pet godina.

Ako su usled navedenih dela nastupile teške posledice za poverioca, učinilac će se kazniti zatvorom od dve do deset godina.[9]

Odgovorno lice u preduzeću ili drugom subjektu privrednog poslovanja koje ima svojstvo pravnog lica, koji znajući da je taj subjekt postao nesposoban za plaćanje, isplatom duga ili na drugi način namerno stavi poverioca u povoljniji položaj i time znatno ošteti drugog poverioca, kazniće se zatvorom od tri meseca do tri godine. Odgovorno lice koje znajući da je taj subjekt postao nesposoban za plaćanje, a u nameri da izigra ili ošteti poverioca prizna neistinito potraživanje, sastavi lažni ugovor ili nekom drugom prevarnom radnjom ošteti poverioca, kazniće se zatvorom od tri meseca do pet godina. Ako je ovim delom poveriocu prouzrokovana šteta velikih razmera ili ako je prema oštećenom zbog toga došlo do pokretanja postupka prinudnog poravnanja ili stečaja, učinilac će se kazniti zatvorom od jedne do osam godina.[10]

Odgovorno lice u preduzeću ili drugom subjektu privrednog poslovanja koje ima svojstvo pravnog lica ili preduzetnik, koje u nameri pribavljanja protivpravne imovinske koristi za pravno lice u kojem je zaposleno, za drugo pravno lice ili drugi subjekt privrednog poslovanja koji ima svojstvo pravnog lica:

  1. stvara ili drži nedozvoljene novčane, robne ili druge vrednosne fondove u zemlji ili inostranstvu ili protivpravno onemogućava ostvarivanja vlasničkih prava akcionara;
  2. sastavljanjem isprave neistinite sadržine, lažnim bilansima, procenama ili inventarisanjem odnosno lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica, neistinito prikazuje stanje ili kretanje sredstava ili rezultate poslovanja, pa na taj način dovede u zabludu organe upravljanja u preduzeću ili drugom pravnom licu prilikom donošenja odluka o poslovima upravljanja ili preduzeće ili drugo pravno lice stavi u povoljniji položaj prilikom dobijanja sredstava ili drugih pogodnosti koje im se ne bi priznale prema postojećim propisima;
  3. sredstva kojima raspolaže koristi protivno njihovoj nameni;
  4. na drugi način grubo povredi ovlašćenja u pogledu upravljanja, raspolaganja i korišćenja imovinom;
  5. protivno volji akcionara ne potpisuje prospekt za trgovanje akcijama na berzi, a davanjem lažnih podataka dovodi u zabludu kupce akcija o stanju kapitala pravnog lica, kazniće se zatvorom od tri meseca do pet godina.

Ako je usled navedenih dela pribavljena imovinska korist koja prelazi iznos od pet miliiona dinara, učinilac će se kazniti zatvorom od jedne do osam godina.[11]


Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ V. Jovanović, „Preduzeća i društva prema zakonu o preduzećima“, Beograd 1990, 56
  2. ^ a b v M. Vasiljević, „Kompanijsko i trgovinsko pravo“, Beograd 2010
  3. ^ STZ, član 6, stav 1.
  4. ^ Zakon o privrednim društvima Srbije, član 15
  5. ^ Presuda br. 633/94, Opštinski sud, Vrnjačka Banja, 24.11.1994.
  6. ^ Zakon o privredni društvima, član 15. stav 1
  7. ^ Zakon o privredni društvima, član 450, Stav 2
  8. ^ Krivični zakon, član 235
  9. ^ Krivični zakon, član 236
  10. ^ Krivični zakon, član 237
  11. ^ Krivični zakon, član 238

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • V. Jovanović, „Preduzeća i društva prema zakonu o preduzećima“, Beograd 1990
  • M. Vasiljević, „Kompanijsko i trgovinsko pravo“, Beograd 2010
  • Prentice, Daniel D.; Gower, L. C. B.; Davies, P.. C. W. (1997). Gower's principles of modern company law. London: Sweet & Maxwell. ISBN 978-0-421-52480-4.