Idiopatska hiperkalciurija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Idiopatska hiperkalciurija
Klasifikacija i spoljašnji resursi
MKB-10E83.5
MKB-9-CM275.40
DiseasesDB6220
eMedicinemed/1069 ped/1063
MeSHD053565

Idiopatska hiperkalciurija je metabolički poremećaj koji se karakteriše prekomernim izlučivanjem kalcijuma mokraćom, bez istovremene prisutne hiperkalcemije u krvi i bez drugog poznatog uzroka hiperkalciurije.[1] Ona nastaje kada je količina izlučenog kalcijuma u ​​mokraću veća od 4 mg/kg/ 24 h (> 0.1-0.125 mmol/kg/24 H) ili kada je odnos kalcijum / kreatinin veći od 0,21 mg/mg

Naime za razliku od klasične hiperkalciurije, izazvane prekomernom hiperkalcemijom u krvi i pojavom kamena u bubregu, idiopatska hiperkalciurija se klinička, laboratorijski, i radiografski dijagnostikuje kao stanja bez istovremeno prisutne hiperkalcemije u krvi ili bilo kog drugog poznatog uzroka hiperkalciurije, sa prekomernim izmokravanjem kalcijuma.

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Langman i Mur su 1984. godine,[1] definisali idiopatsku hiperkalciuriju kao metabolički poremećaj koji se karakteriše prekomernim lučenjem kalcijuma u ​​mokraći, bez istovremenp prisutne hiperkalcemije ili bilo kog drugog poznatog uzroka hiperkalciurije.

Osnovne postavke[uredi | uredi izvor]

Raspodela kalcijuma u telu

Kalcijum je najzastupljeniji elektrolit u ljudskom telu, koji kod zdravog odraslog čovek čini oko 2% njegove telesne mase, dok nakon rođenja on čini čini tek 0,9% telesne mase novorođenčeta. Oko 99% kalcijuma u telu nalazi se u kostima i to najviše u obliku hidroksiapatit kristala, dok se ostatak (1%) nalazi u zubima, mekom tkivu i vantelesnoj tečnosti.

Kalcijum se u krvnoj plazmi nalazi se u tri oblika:

  • Kao kalcijum vezan za proteine (40%), koji se u tom se obliku ne filtrira kroz bubrežne glomerule,
  • Kaao jonizirajući oblik (48%), koji se u tom obliku filtrira kroz bubrežne glomerule.
  • Kao deo složenog molekula kalcijuma (12%), koji se, takođe, u tom obliku filtrira kroz bubrežne glomerule.

Složeni molekul čine međusobno povezani kalcijum i različiti anjoni kao što su fosfati, citrati i bikarbonati. Albumini vežu 90% kalcijuma u plazmi a ostatak kalcijuma vezano je za globuline.

Apsorpcja kalcijuma u ​​bubrezima

U bubrežnim glomerulima odvija se filtracija kalcijuma u ​​jonizirajućem obliku i u obliku složenog molekula kalcijuma. Putujući kroz ostatak nefrona kao deo glomeluralnog filtrata u pojedinim njegovim delovima događaju se procesi bitni za održavanje homeostaze kalcijuma.

U trenutku ravnoteže, količina kalcijuma koja se izlučuje bubregom jednaka je količini kalcijuma koja se apsorbuje u crevima osim kod dece u rastu kada se izlučuju manje količine kalcijuma zbog njegova odlaganja u kostima. Većina, odnosno 70% kalcijuma apsorbuje se u proksimalnom tubul, gde se apsorbuje i najviše soli, hlorida, fosfata, aminokiselina i glukoze tako da njegova apsorpcija ovde zavisna od apsorpciji tih supstanci što je izuzetno važno znati za ishranu koja će se na osnovu tog saznanja promeniti i prilagoditi kako bi se moglo delovati na reapsorpciju kalcijuma odnosno naposletku na hiperkalciuriju.

U uzlaznoj henleovoj petlji bubrega apsorbuje se 20% kalcijuma, najvećim delom pasivnim prenosom, a samo 10% u distalnom tubul i to aktivnim ćelijskim prenosom.

Epidemiologija[uredi | uredi izvor]

Učestalost idiopatske hiperkalciurije koja je kod dece različita, i kreće se između 2,9% i 10%, uslovljena je životom u različitim geografskim i klimatskim oblastima, specifičnim faktorima ishrani i genetskim faktora.[2]

Polne razlike

Idiopatska hiperkalciurija je podjednako zastupljena kod osoba oba pola.

Starosne razlike

Može se javiti u bilo kom životnom uzrastu, uključujući i novorođenački. Međutim idiopatska hiperkalciurija najučestalija je u dece između 4 i 8 godine života.[3]

Etiopatogeneza[uredi | uredi izvor]

Hiperkalciurija je klasifikovana u dve osnovne grupe, kao idiopatska i sekundarna. Idiopatska hiperkalciurija je metabolički poremećaj koji se karakteriše prekomernim lučenjem kalcijuma u ​​mokraći bez istovremeno prisutne hiperkalcemije (povišenih nivo kalcijuma u ​​serumu), i bez nekog poznatog uzroka hiperkalciurije.

Idiopatska hiperkalciurija prema načinu nastanka deli se na više tipova:

Tip I - apsorptivna idiopatska hiperkalciurija

Ovaj tip idiopatske hiperkalciurije uzrokovan je povećanom crevnom apsorpcijom kalcijuma, koja može biti posledica povećane apsorpcije kalcijuma direktno kroz epitelne ćelije.

Tip II - apsorptivna idiopatska hiperkalciurija

Za razliku od tipa I ovaj tip idiopatske hiperkalciurije uzrokovan je povećanjem indirektne međućelijske apsorpcije kalcijuma koja je regulisana vitaminom D, a nastaje u uslovima njegovog prisutsva u prekomernim količinama.

Tip III - apsorptivna idiopatska hiperkalciurija

Ovaj tip idiopatske hiperkalciurije, koju nazivamo i apsorptivna hiperkalciurija, karakteriše se smanjena reapsorpcija fosfora u bubrežnim tubulima.

Tip IV - renalna idiopatska hiperkalciurija

Ovaj tip idiopatske hiperkalciurije, koju nazivamo i renalna (bubrežna) idiopatskom hiperkalciurija, karakteriše se smanjenom reapsorpcijom kalcijuma u ​​bubrežnim tubulima.

Tip V - resorptivna idiopatska hiperkalciurija

Ovaj tip idiopatske hiperkalciurije, koju nazivamo i resorptivna hiperkalciurije, izazvana je povećanim izlučivanjem kalcijuma u ​​mokraći zbog povećane resorpcija kalcijuma iz kosti. Najčešće je posledica hiperparatiroidizma.[4]

Istraživanja su pokazali da delovanje vitamina D prilikom unosa normalnih količina kalcijuma hranom povećava njegovu apsorpciju u crevima, i ključni je činilac u nastajanju idiopatske hiperkalciurije povezani s kalcitriolom,[5] kao i da kod onih ljudi koji uzimaju hranu osiromašenu kalcijumom, povišeni kalcitriol deluje na negativnu ravnotežu kalcijuma koji se tada zbog povećane resorpcije iz kostiju povećano izlučuje mokraćom. Slično opisanom, višak vitamina D deluje na povećanu crevnu apsorpciju kalcijuma i na taj način utiče neposredno na pojavu hiperkalcemije odnosno prevelike količine kalcijuma u ​​krvi što ima za posledicu prekomerno izlučivanja kalcijuma mokraćom.[6]

Morbiditet u hiperkalciuriji zavisi od dva odvojena faktora;

  • Kamena u buregu. Kamen u bubregu kod ovih bolesnika je izuzetno bolno stanje zbog istezanja, dilatacije i grča uretera i bubrega, izazvane akutnom opstrukcijom.
  • Bolest i kostiju, praćenom demineralizacijom koja dovodi do osteopeniije i osteoporoze. Kod hipercalciurije bolesnici imaju niži prosečnu koštanu gustinu u odnso na uzrast i pol. Štaviše, u poređenju sa normokalciurijom, hiperkalciurični pacijenti imaju prosečnu gustinu kostiju koja je niža 5-15%.[7]

Dijagnoza[uredi | uredi izvor]

U dijagnostici hiperkalciurije meri se količina kalcijuma u ​​24 časovnoj mokraći i određuje odnos - ili indeks kalcijum / kreatinin (Ca/Cr).

Indeks Ca/Cr

Parametar Pre opterećenja Posle opterećenja
Normalno do 0,337 do 0,563
Resorptivna hiperkalciurija do 0,337 ≥ 0,564
Apsortivna hiperkalciurija ≥ 0,338 ≥ 0,564
Renalna/resorptivna hiperkalciurija
Renalna hiperkalciurija cAMP povećan PTH,[8]

U tu svrhu koristi se test opterećenja kalcijumom koji služi za razlikovanje tri tipa hiperkalciurije (apsorptivne, bubrežne i resorptivne).[9]

U 20% pacijenata i pored sprovedenog Protokola laboratorijskih ispitivanja uzrok hiperkalciurije ostaje neotkriven (idiopatska hiperkalciurija).

Diferencijalna dijagnoza[uredi | uredi izvor]

Stanja i bolesti koja spadaju u diferencijalnu dijagnozu hiperkalciurije

  • Hiperkalcemija
  • Hiperoksalurija
  • Dentova bolest
  • Hiperparatiroidizam
  • Hipervitaminoza D
  • Nefrolitijaza
  • Osteoporoza
  • Pijelonefritis
  • Rahitis
  • Sarkoidoza
  • Infekcija mokraćnog sistema
  • Urolitijaza
  • Akutni poststreptokokni glomerulonefritis
  • Barterov sindrom
  • Poremećaj mineralizacije kosti
  • Enureza
  • Hematurija
  • Hipofosfatemični rahitis
  • IgA nefropatija
  • Juvenilni idiopatski artritis
  • Nefritis
  • Vilmsov tumor
  • Ksantinurija

Terapija[uredi | uredi izvor]

U terapiji ove bolesti najvažnija je promena režima i navika u ishrani. Promena ishrane čini osnovu terapije idiopatske hiperkalciurije u dece jer je izlučivanje kalcijuma mokraćom značajno povezano sa unosom soli, proteina, kalijuma, fosfora i kalcijuma hranom. Ograničavanje unosa soli i dodatak kalijuma ishrani su talođe veoma bitni elementi lečenja hiperkalciurije.[10]

Drastična restrikcija unosa proteina i kalcijuma ne preporučuje se kod dece jer može ugroziti njihov rast zbog nedostatka priteina i resorpciju kalcijuma iz kosti, sa posledičnim smanjenjenjem mineralizacije u kostima.[11]

Kod dece sa ozbiljnom osteopenijom i perzistentnom hiperkalciurijom kao jedna od mogućnosti u terapije bolesti može se razmotriti primena bisfosfonata u cilju poboljšanja gustine kostiju.[12]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Langman CB, Moore ES (1984) Hypercalciuria in clinical pediatrics. Clin pediatr 23:135-137
  2. ^ Milošević D, Batinić D, Turudić D, Batinić D, Topalović – Grković M, Gradiški IP (2013) Demographic characteristics and metabolic risk factors in Croatian children with urolithiasis. Eur J pediatr
  3. ^ Stojanović VD, Milošević BD, Djapić MB, Bubalo JD (2007) idiopathic hypercalciuria assosiated with urinary tract infection in children. Pediatr Nephrol 22: 1291-1295
  4. ^ Parks JH, Coe FL, Evan AP, Worcester EM. Clinical and laboratory characteristics of calcium stone-formers with and without primary hyperparathyroidism. BJU Int. 2009 Mar. 103(5):670-8
  5. ^ Maierhofer WJ, Lemann J, Gray RW, Cheung HS (1984) Dietary calcium and serum 1,25-(OH)2-vitamin D concentrations as determinants of calcium balance in healthy men. Kidney Int 26: 752-759
  6. ^ Srivastava T, Alon US. Pathophysiology of hypercalciuria in children. Pediatr Nephrol. 2007 Oct. 22(10):1659-73.
  7. ^ Moreira Guimarães Penido MG, de Sousa Tavares M, Campos Linhares M, Silva Barbosa AC, Cunha M. Longitudinal study of bone mineral density in children with idiopathic hypercalciuria. Pediatr Nephrol. 2012 Jan. 27(1):123-30.
  8. ^ Malberti F, Farina M, Imbasciati E. The PTH-calcium curve and the set point of calcium in primary and secondary hyperparathyroidism. Nephrol Dial Transplant. 1999;14:2398–2406.
  9. ^ Pak CYC, Kaplan RA, Bone H, Townsend J, Woters O. A simple test for the diagnosis of absorptive, resorptive and renal hypercalciuria. New Engl J Med 1975; 292: 497’500.
  10. ^ Radošević – Stašić B (2011) Poremećaj količine i sastava mokraće: Gamulin S, Marušić M, Kovač Z: Patofiziologija, Zagreb, Medicinska naklada
  11. ^ Troup CW, Lawnicki CC, Baerne RB, Hodgkson NB (1972) Renal calculus in children. J Urol 107: 306-307
  12. ^ 4. Freundlich M, Alon US (2008) Bisphosphonates in children with hypercalciuria and reduced bone mineral density. Pediatr Nephrol 23:2215-2220

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Hormonska regulacija homeostaze kalcijuma i fosfata


Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).