Kablovska televizija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Koaksijalni kabl se koristi za prenos TV signala.

Kablovska televizija je sistem emitovanja TV programa putem koaksijalnog kabla ili u novije vreme optičkog kabla. Glavne prednost u odnosu na antensko primanje TV signala su: bolji kvalitet slike, više TV kanala i otpornost na vremenske nepogode. Sa razvojem tehnologije pored distribucije TV i radio-signala [uk] sad su u ponudi i druge ne-televizijske usluge kao što su brzi internet, IP telefonija, itd. Kablovska televizija je prvobitno nastala u SAD i nosila je naziv engl. Community Access Television, CATV.

Godine 1968, 6,4% Amerikanaca je imalo kablovsku televiziju. Broj se povećao na 7,5% 1978. Do 1988. 52,8% svih domaćinstava je koristilo kablovske usluge. Broj se dalje povećao na 62,4% 1994. godine.[1]

Distribucija[uredi | uredi izvor]

Razvodna kutija za kablovsku televiziju (levo) u podrumu zgrade u Nemačkoj (Kabel BV mreža, sada Vodafone), sa razdelnikom (desno) koji dovodi signal u odvojene kablove koji idu u različite prostorije

Za prijem kablovske televizije na datoj lokaciji, kablovski distributivni vodovi moraju biti dostupni na lokalnim stubovima ili podzemnim komunalnim vodovima. Koaksijalni kabl dovodi signal do zgrade kupca preko servisnog kabla, nadzemnog ili podzemnog kabla. Ako pretplatnička zgrada nema kablovsku isporuku, kablovska kompanija će postaviti liniju. Standardni kabl koji se koristi u SAD je RG-6, koji ima impedanciju od 75 oma i povezuje se sa konektorom tipa F. Deo ožičenja kablovske kompanije obično se završava na razvodnoj kutiji na spoljašnjosti zgrade, a ugrađena kablovska instalacija u zidovima obično distribuira signal na utičnice u različitim prostorijama na koje su televizori povezani. Više kablova do različitih prostorija se odvajaju od dolaznog kabla pomoću malog uređaja koji se zove razdelnik. Postoje dva standarda za kablovsku televiziju; stariji analogni kabl i noviji digitalni kabl koji može da prenosi signale podataka koje koriste digitalni televizijski prijemnici kao što je oprema za televiziju visoke definicije (HDTV). Sve kablovske kompanije u Sjedinjenim Državama prešle su ili su u toku prelaska na digitalnu kablovsku televiziju od kada je prvi put uvedena kasnih 1990-ih.

Većina kablovskih kompanija zahteva set-top boks (kablovska konvertorska kutija) ili prorez na televizoru za kartice modula za uslovni pristup[2] za gledanje datih kablovskih kanala, čak i na novijim televizorima sa digitalnim kablovskim QAM tjunerima, jer većina digitalnih kablovskih kanala su sada šifrovani, da bi se smanjila krađa kablovskih usluga. Kabl iz utičnice u zidu je priključen na ulaz kutije, a izlazni kabl iz kutije je priključen na televizor, obično RF-IN ili kompozitni ulaz na starijim televizorima. Pošto konvertorska kutrija dekodira samo jedan kanal koji se gleda, svaki televizor u kući zahteva zasebnu kutiju. Neki nešifrovani kanali, obično tradicionalne bežične mreže, mogu da se prikazuju bez prijemnika.[3] Kablovska kompanija će obezbediti kovertorske kutije na osnovu nivoa usluge koju kupac kupi, od osnovnih korvertora sa slikom standardne definicije povezane preko standardne koaksijalne veze na TV-u, do bežičnog digitalnog video rekordera visoke definicije (DVR) prijemnici povezani preko HDMI ili komponente. Stariji analogni televizori su „spremni za kablove” i mogu da prime stari analogni kabl bez kovertorske kutije. Za prijem digitalnih kablovskih kanala na analognom televizoru, čak i nešifrovanih, potrebna je drugačija vrsta kutije, digitalni televizijski adapter koji isporučuje kablovska kompanija ili kupuje pretplatnik. Još jedan novi metod distribucije koji koristi prednost jeftine visokokvalitetne DVB distribucije u stambenim područjima, koristi TV mrežne prolaze za pretvaranje DVB-C, DVB-C2 toka u IP za distribuciju TV sadržaja preko IP mreže u kući. Mnoge kablovske kompanije nude pristup internetu preko DOCSIS.[4]

Komponente i prenosni medijumi[uredi | uredi izvor]

Osnovne komponente KDS-a su:

I kao prenosni medijumi koriste se sledeći telekomunikacioni kablovi:

Glavna stanica[uredi | uredi izvor]

Zahvaljujući dvosmernom prenosu signala od glavne stanice ka pretplatniku i od pretplatnika ka glavnoj stanici pored prenosa TV i radio-signala ka korisniku moguć je i prenos signala od korisnika ka glavnoj stanici što omogućava i primenu drugih usluga, interneta pre svega.

U glavnoj stanici, koja je obično smeštena na vrhu posebno visoke zgrade a po potrebi se koriste i dodatni antenski stub, vrši se prijem zemaljskih i satelitskih TV i radio-signala. Potom sledi obrada tih signala: demultipleksiranje, preraspodela signala na nove pozicije u frekventnom spektru, ponovno multipleksiranje i pretvaranje električnog signala u svetlost. Ovaj kompleksan signal se putem optičkih kablova dostavlja, preko podstanica (ako postoje) do optičkih čvorova. U optičkim čvorovima se ponovo vrši konverzija signala u električni i posredstvom koaksijalnih kablova i pojačavača signala, distribuira do korisnika.

Optički kablovi[uredi | uredi izvor]

Primena optičkih kablova omogućuje veoma kvalitetan prenos signala bez degradacije što obezbeđuje visoki kvalitet TV slike i radio-signala. S obzirom na veoma malo slabljenje signala u optičkim kablovima, moguć je prenos signala na velika rastojanja. Ova osobina optičkih kablova omogućiće da se umesto po jedne glavne stanice u svakom gradu, formira jedna glavna stanica za celu državu.

Primena optičkih kablova takođe omogućuje da se TV i radio-signali dostavljaju iz TV studija u glavnu stanicu sa studijskim kvalitetom signala.

Distribucija TV i radio-signala korisnicima se može vršiti i putem sistema starije koncepcije CATV.

Legalni aspekti[uredi | uredi izvor]

Izgradnja i davanje usluga kablovske televizije ima više legalnih aspekata:

Legalnost izgradnje, što podrazumeva izgradnju po važećim zakonima. To znači da se gradnja realizuje po projektu, da su pribavljene sve odgovarajuće dozvole, da gradnju izvode za to verifikovani izvođači sa akcentom na zaštiti ljudskih života i životne sredine, kako prilikom izgradnje, tako i kasnije eksploatacije.

Legalnost distribucije TV i radio-kanala [uk], tj da se distribucija vrši sa odobrenjem i uz plaćanje nadoknade proizvođaču programa, tj. konkretnoj TV ili radio-stanici [uk]. Podrazumeva se da TV stanica ima dozvolu za emitovanje i da program poštuje zakone iz te oblasti. Na primer zabranjeno je raspirivanje rasne i drugih mržnji, emitovanje neodgovarajućih programa za decu i sl…

Kablovski internet[uredi | uredi izvor]

Da bi se korisniku omogućilo da koristi usluge interneta, posredstvom KDS-a isti u stanu mora imati i kablovski modem.

Za prijem usluga tipa „gledaj sad, plati kasnije“ (Pay per wiev) ili „video na zahtev“ (Video on demand) korisnik mora da ima set-top boks (set-top box). Postoji mogućnost da set-top boks i kabl modem budu integrisani u jedno kućište.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Coopersmith, Jonathan (1998). „Pornography, Technology and Progress”. Icon. 4: 94—125. JSTOR 23785961. 
  2. ^ Tynan, Dan (23. 5. 2007). „New Choices Coming for Cable TV Users”. TechHive (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 18. 09. 2021. g. Pristupljeno 3. 4. 2019. 
  3. ^ „ClearQAM – What It Is And Why It Matters”. 18. 2. 2012. Pristupljeno 19. 6. 2015. 
  4. ^ „The Road to Cisco Infinite Broadband” (PDF). Cisco. 2017. Pristupljeno 28. 2. 2022. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]