Kasija Konstantinopoljska

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kasija Konstantinopoljska
Kasija Konstantinopoljska
Lični podaci
Datum rođenja810
Mesto rođenjaCarigrad,
Datum smrti865
Mesto smrtiKonstantinopolj,

Kasija Konstantinopoljska je grčka pravoslavna monahinja, svetiteljka, osnivač manastira, pesnik i himnograf iz 9. veka.

Rođena je oko 805. godine u Carigradu. U istorijskom spisu Simeona Logoteta, vizantijskog pisca iz 10. veka, Kasija je kao mlada devojka učestvovala u takmičenju nevesti među kojima je vizantijski car Teofilo (829-842) sebi birao buduću suprugu. Obzirom da je bio poslednji car-ikonoborac na carigradskom prestolu, nije mu se svidelo Kasijino veličanje majke Isusa Hrista. Zato je on jabuku dao Teodori kasnijoj vizantijskoj carici.

Kasija je podigla ženski manastir u kom je primila monaski zavet i prihvatila isposnički način života. Zanimala se filozofijom i do kraja života ostala posvećena samo Bogu.

Umrla je između 843. i 867. godine.

U prilično bogatoj pisanoj zaostavštini Kasije nalazi se veliki broj himni i epigrama. Još u vizantijsko vreme ona je bila veoma cenjena, a potonji učeni ljudi su je uvažavali.

Kasijinu pisanu zaostavštinu uglavnom čine dve grupe tekstova - izreke, odnosno epigrami i himne. Izreke i epigrami po svom sadržaju mogu da se ubroje u dela koja se bave moralnim i etičkim temama. Kasijini epigrami bili su rimovani i kao po pravilu kratki i jednostavni, shvatljivi i lišeni učenih zahteva, ne prelazeći razmere jedan ili dva stiha. Kao i ostali pesnici 9. veka, i Kasija je sledila Georgija Pisidiju, najvećeg vizantijskog poetu koji je živeo u prvoj polovini 7. veka.

Jedna od čestih tema Kasijinih kratkih književnih formi je prijateljstvo. U tim epigramima ona je puna hvale za umnog, odanog i obrazovanog prijatelja, a istinsko prijateljstvo suprotstavlja razmetljivom i lažnom.

Mudra pesnikinja Kasija, uvek kritički nastrojena i sa izoštrenim smislom da uoči sve negativnosti, u svojim epigramima nije mimoilazila ni pojedine ljudske slabosti.

Kasija umnogome prenebregava pravila antičke metrike, a ima i vrlo malo uticaja antičkih i vizantijskih pesnika. Ona, takođe, veoma malo piše o crkvenoj dogmatici i religiji, a nigde neposredno ne navodi Sveto pismo. To je, uostalom, i bilo književno usmerenje u vizantijskoj kulturi prve polovine 9. veka.

Književno stvaralaštvo pesnikinje Kasije nije bilo ograničeno samo na izreke i epigrame. Iz njenog pera, kao što je rečeno, izašlo je i nekoliko crkvenih himni za koje je ona ne samo pisala tekstove nego i komponovala muziku.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]