Keio

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Keio (慶応) je japanska era (nenko) koja je nastala posle Gendži i pre Meidži. Vremenski je trajala od maja 1865. do oktobra 1868. godine i bila je poslednja era Edo periodu.[1] Vladajući carevi bili su Komei i Meidži. Nova era imenovana je nakon Kinmon incidenta. Ime Keio u grubom prevodu znači ushićen odgovor. Nakon ove ere, imena budućih perioda označavaće se kao imena era jer će se ere i periodi izjednačiti. One će trajati od ustoličenja pa do smrti aktuelnog cara a ime će dobijati po posmrtnom imenu preminulog vladara.

Važniji događaji Keio ere[uredi | uredi izvor]

U drugoj godini Keio ere izgrađeno je utvrđenje Gorjokaku
  • 1866. (Keio 2): Završena je izgradnja utvrđenja Gorjokaku.
  • 28. septembar 1866. (Keio 2, dvadeseti dan osmog meseca): Šogun Ijemoči umire u Osaki.[2]
  • 10. januar 1867. (Keio 2, peti dan dvanaestog meseca): Jošinobu zvanično postaje šogun.[2]
  • 30. januar 1867. (Keio 2, dvadesetpeti dan dvanaestog meseca): Umire car Komei.[2]
  • 10. novembar 1867. (Keio 3, petnaesti dan desetog meseca): Donet je edikt kojim se odobrava obnova carske vlade.[2]
  • 6. januar 1868. (Keio 3, deseti dan dvanaestog meseca): Javno je saopštena odluka o obnavljanju carske vlasti. Godina 1868. započeta je kao Keio 3 ali Meidži 1 postaje tek osmog dana devetog meseca, četvrte Keio godine.[2]
  • 27. januar 1868. (Keio 4, treći dan prvog meseca): Sa bitkom na Toba-Fušimi počinje Bošin rat.
  • 3. septembar 1868. (Keio 4, sedamnaesti dan sedmog meseca): Edo je preimenovan u Tokio što u prevodu znači „istočna prestonica“.[3]
  • 8. oktobar 1868. (Keio 4, dvadesettreći dan osmog meseca): Bitka za Aizu.
  • 12. oktobar 1868. (Keio 4, dvadesetsedmi dan osmog meseca): Car Meidži je zvanično krunisan u Kjotu.[4]
  • 23. oktobar 1868. (Keio 4/Meidži 1, osmi dan devetog meseca): Ime ere se menja iz Keio u Meidži. Priznavanje Meidži ere obavljena je postupno sve 25. januara 1868. (Keio 4/Meidži, prvi dan prvog meseca). U isto vreme odobrena je zvanična amnestija.[4]

Godine 1868. car seli prestonicu za Tokio, a Edo zamak postaje njegova zvanična rezidencija.[4][5] Reforme nastale u ovom vremenskom periodu nazivaju se Keio reforme.

Univerzitet Keio[uredi | uredi izvor]

Univerzitet Keio, koji je osnovan 1858. (Ansei 5), dobio je ime po ovoj eri sedam godina pre zvaničnog početka Keio ere. Ovaj univezitet danas je najstarija aktivna institucija za visoko obrazovanje u Japanu.[6]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Nussbaum & Roth 2002, str. 505
  2. ^ a b v g d Ponsonby-Fane, Richard. (1956). Kyoto: The Old Capital of Japan, 794-1869. str. 326.
  3. ^ Ponsonby-Fane. str. 327.
  4. ^ a b v Ponsonby-Fane. str. 328.
  5. ^ Nussbaum, "Meiji-isshin" at pp. 624.
  6. ^ Ozaki, Yukio. (2001). The Autobiography of Ozaki Yukio. str. 21.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Era
Keio

1865–1868.