Kulturni centar Srbije u Parizu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kulturni centar Srbije u Parizu

Kultuni centar Republike Srbije u Parizu je državna ustanova kulture i informisanja u glavnom gradu Francuske koja ima za cilj da stranu javnost upoznaje sa političkim, kulturnim, naučnim i ostalim sadržajima, i time afirmiše ugled Republike Srbije u svetu.[1]

Položaj[uredi | uredi izvor]

Kultuni centar Republike Srbije u Parizu koji se nalazi ulici San Martin 123 (franc. 123, rue Saint Martin), preko puta je jednog od najvećih svetskih muzeja savremene umetnosti Centra Žorž Pompidu (franc. Centre national d'art et de culture Georges-Pompidou), u delu grada Bobur, koji pripada četvrtom arondismanu Pariza.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Kultuni centar Republike Srbije u Parizu osnovan je 26. maja 1973. godine, prvo kao Kulturno informativni centar SFR Jugoslavije (akronim KIC SFRJ) ili Jugoslovenski kulturni centar, u prostoru koji se nalazio u blizni Jelisejskih polja, u ulici Kolize (franc. rue Colisée).

Centar je 1978. godine preseljen u novi umetnički deo francuske prestonice, u kvart Bobur (franc. quartier de Beaubourg), u središtu pešačke zone u ulici San Martin (franc. rue Saint Martin).

Nakon osnivanja KIC je jedno vreme radio u sastavu Ministarstva informisanja vlade SFRJugoslavije, da bi potom bio predat u nadležnost Ministarstvu inostranih poslova SFR Jugoslavije.

Smatrajući Francusku jednom od zemalja visokog prioriteta za promociju srpske kulture i umetnosti tokom 2007. godine Ministarstvo kulture i informisanja Srbije, na osnovu dogovora i potpisanog protokola sa Ministarstvom spoljnih poslova Srbije preuzelo je brigu o koordinaciji i finansiranju značajnog dela programskih aktivnosti KIC-a.

Kada je osnovan KIC u Parizu u evropskoj prestonici kulture, aktivno je radilo oko 8.000 umetnika sa područja bivše Jugoslavije, pretežno likovnih koji su u KIC- u Parizu izlagali svoja dela. Među njima su bili Paja Jovanović, Mića Popović, Marko Čelebonović, Petar Lubarda, Dado Đurić, Kosa Bokšan ... kao i savremeni likovni autori svih generacija - Vladimir Veličkovića, Ljuba Popovića, Petar Omčikus, Batu Mihajlovića, Ljubinka Jovanović, Miloš Šobajića, Cile Marinković, Zlatka Glamočaka, Jarmil Vešović, Ljubica Mrkalj, Selena Vicković, Vuk Vidor, Brankica Zilović, Marko Velk, Bogdan Pavlović, Katarina Termačić, Kosta Kulundžića, Miloš Todorović, Mihael Milunovića, i dr.

U KIC-u su nastupali i brojne muzičari, kao što su: Nemanja Radulović (vilona), Lidija i Sanja Bizjak (klavir), Maja Bogdanović (vilončelo), Jasmina Kulaglić (klavir), Mladen Čolić (klavir), Katarina Jovanović (sopran).

U KIC-u su nastupali i mnogi drugi umetnici i autori iz svih multimedijalnih oblasti a koji su školovani i/ili žive u Parizu i Francuskoj.

Namena[uredi | uredi izvor]

Prvo, kao državna institucija, KIC je imao zadatak da stranu javnost upoznaje sa političkim, kulturnim, naučnim i ostalim sadržajima, kao i našom baštinom i aktuelnim stvaralačkim dostignućima, u cilju afirmacije i ugleda prvo SFRJ, a potom i R, Srbije u svetu.

Drugo, da kroz međunarodnu razmenu ostvari međunarodnu saradnju sa kolegama iz drugih stranih instituta i kulturnih centara koji su najbrojniji upravo u Parizu (50 zemalja poseduje svoje kulturno predstavnistvo u Parizu).

Kroz svoje raznovrsne aktivnosti koje organizuje, Kulturni centar Srbije, u saradnji sa institucijama i umetnicima iz Srbije i Francuske on u svom prostoru pruža svakome priliku da otkrije bogatsvo srpske kulture i pruži mogućnost posetiocima da upoznaju Srbiju u raznim oblastima.

Tokom jedne kalendarske godine u centru se od stalnih manifestacija održavaju:

  • izložbe,[2]
  • književne večeri,[3]
  • koncerti,[4]
  • filmske projekcije,[5]
  • predavanja,[6]
  • seminari,[6]
  • konferencije za novinare,[6]
  • prezentacije turističke ponude Srbije.[6][7]

U okviru Kulturnog centra postoji i biblioteka sa oko 9.000 naslova koji se mogu pozajmljivati.[8]

Manifestacije[uredi | uredi izvor]

U neke od međunarodni manifestacija u koje je uključen i KIC spadaju:

  • Dan frankofonije,
  • Svetski dan muzike,
  • Noć muzeja,
  • Proleće pesnika,
  • Mesec fotografije,
  • Mesec grafike,
  • Bela Noć,
  • Sajam knjiga.

Kulturni centar Srbije je i jedan od osnivača i glavnih organizatora Foruma stranih kulturnih centara u Parizu - FICEP-a - džez festivala Jazzycolors, učesnik Nedelje stranih kultura, i drugih manifestacijama koje imaju međunarodni karakter.

Mnoge od manifestacija nakon održavanja u Parizu nastavljaju se i na drugim destinacijama u gradovima i institucije širom Francuske ali i u nekoj od obližnjih zemlja, Belgiji, Nemačkoj, Holandiji, Italiji i dr.

To ukazuje na činjenicu da je KIC u Parizu vremenom postao centralni punkt srpske kulture i umetnosti u zapadnom delu Evrope.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Kulturni Centar Srbije | Naslovna”. www.ccserbie.com. Pristupljeno 5. 1. 2021. 
  2. ^ „Kulturni Centar Srbije | Izložbe”. www.ccserbie.com. Arhivirano iz originala 27. 11. 2020. g. Pristupljeno 5. 1. 2021. 
  3. ^ „Kulturni Centar Srbije | Književnost”. www.ccserbie.com. Arhivirano iz originala 19. 01. 2021. g. Pristupljeno 5. 1. 2021. 
  4. ^ „Kulturni Centar Srbije | Koncerti”. www.ccserbie.com. Arhivirano iz originala 27. 11. 2020. g. Pristupljeno 5. 1. 2021. 
  5. ^ „Kulturni Centar Srbije | Film”. www.ccserbie.com. Arhivirano iz originala 27. 11. 2020. g. Pristupljeno 5. 1. 2021. 
  6. ^ a b v g „Kulturni Centar Srbije | Arhiva”. www.ccserbie.com. Arhivirano iz originala 27. 11. 2020. g. Pristupljeno 5. 1. 2021. 
  7. ^ „Serbia”. www.serbie.travel. Pristupljeno 5. 1. 2021. 
  8. ^ „Kulturni Centar Srbije | BIBLIOTEKA”. www.ccserbie.com. Arhivirano iz originala 27. 11. 2020. g. Pristupljeno 5. 1. 2021. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Mediji vezani za članak Kulturni centar Srbije u Parizu na Vikimedijinoj ostavi