Knjiga o carevima

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Knjiga o carevima (hebr. ספר מלכים, Sefer Mlahim), su dve knjige kanonske jevrejske Biblije, koje dopunjuju ciklus ranih proroka. U Septuaginti i pravoslavnom kanonu koji je sledi, kao i u Vulgati i Pešiti, to su Knjige o carevima III i IV. Knjiga o carevima je istorijska pripovest koja obuhvata period od približno 400 godina (960.-561. pne.).

Podela teksta Knjige o carevima na dva približno jednaka dela nije povezana sa njihovim sadržajem, najverovatnije, iz tehničkih razloga. Tako priča o vladavini judejskog kralja Ohazije (Ahaza) započinje u Prvoj knjizi o carevima (1.Carevima 22: 51-53), a nastavlja se u Drugoj (2. Carevima 1: 1, 2). Podela na dve knjige u jevrejskim srednjovekovnim rukopisima javlja se samo povremeno. Razlika između knjige o Carevima i knjige Samuilove takođe je u velikoj meri slučajna. Uvodna poglavlja Prve knjige o carevima epilog su borbe za nasledstvo, čija je istorija izložena u Drugoj knjizi (2. Sam. 9: 1). [1]

Izvori[uredi | uredi izvor]