Mašine za rasađivanje sadnica

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Mašine za rasađivanje sadnica (transplanteri) služe za sadnju sadnica izvađenih iz sejališta u odeljak za formiranje, ili iz niže u višu školu. Glavne prednosti mašina za presađivanje u odnosu na manuelnu presadnju su visoki učinci (800-2000 sadnica na sat po jednom agregatu zavisno od dimenzija sadnica i rastojanja), ujednačen razmak između redova i biljaka u redu i stalna dubina sadnje. Humani uslovi rada su takođe velika prednost ovakvih mašina. Glavni nedostatak, visoka cena, je razlog da se primena ograničava na velike rasadnike sa proizvodnjom manjeg broja vrsta u većim serijama (sadnice za pošumljavanje, četinari za "novogodišnje jelke").

Mašina za rasađivanje sadnica sa štipaljkama: raonik za otvaranje brazde (A), disk sa štipaljkama (B) i disk za zatvaranje brazde (C).
Vučena mašina za rasađivanje sadnica sa diskom oštre ivice za otvaranje brazde.
Mašina za rasađivanje sadnica sa dva diska gumenog ruba.
Mašina za rasađivanje sadnica sa dve konzole
Sedišta za radnike i pult za sadnice sa štitnikom od pripeke su prateći delovi mašine.
Super-prefer bočno, sa zadnjim točkovima na kojima su gusenice.
Prednja strana super-prefera sa točkovima vođicama.

Radne operacije[uredi | uredi izvor]

Svaka mašina za rasađivanje, bez obzira na različita tehnološka rešenja pojedinih modela, u suštini obavlja tri radne operacije:

  1. otvara brazdu u koju će se izvršiti presađivanje,
  2. uz pomoć radnika plasira sadnicu u brazdu,
  3. zbija zemljište uz sadnicu i zatvara brazdu.

Otvaranje brazde (A)[uredi | uredi izvor]

Za prvu radnu operaciju na prednjoj strani nalazi se raonik ili disk sa oštrom ivicom poluprečnika 30-35 cm (koliko prodire u zemljište otvarajući brazde te dubine).

Plasiranje sadnice (B)[uredi | uredi izvor]

Iza njega je deo koji prihvata sadnicu od radnika i plasira je u brazdu. Ovde takođe postoji više rešenja: rotirajući disk za sadnju sa štipaljkama za sadnice sa golim korenom; disk sa štipaljkama za sadnice u kontejnerima (4h4 i 6h6 cm); dva diska od gume (ili sa gumenim rubom) za oba tipa sadnica i dve konzole koje ne rotiraju (za presadnju većih sadnica na veća rastojanja). Kod prva dva rešenja štipaljke prihvataju sadnicu na vrhu diska, tako što je radnik postavlja vrhom naniže. Hodom diska za 180o sadnica zauzima pravi položaj (vrhom gore). Disk za sadnice sa golim korenom ima ukupno 36 štipaljki što obezbeđuje rastojanje između sadnica u brazdi od 5 cm. Skidanjem određenog broja štipaljki dobijaju se veća rastojanja. Kad se koristi disk sa 16, 24 ili 36 štipaljki potreban je traktor sa reduktorom brzine na 100 m/h. Kod trećeg rešenja umesto diska sa štipaljkama postoje dva gumena diska. Diskovi nisu međusobno paralelni već su razmaknuti u gornjem delu. Rotiranjem diskovi se međusobno primiču obuhvatajući sadnicu koju radnik umeće između njih. Diskovi se ponovo razmiču kad sadnica korenom uđe u brazdu. Pomične konzole koje hvataju sadnicu i oslobađaju je kad je korenom u brazdi je novije tehnološko rešenje koje ne ograničava dimenzije sadnica (što je kod svih rotirajućih diskova ograničeno prečnikom diska). Ovakvi modeli automatski određuju rastojanje biljaka u redu tako što konzola sama, uz pomoć elektronskog monitora, oslobađa sadnicu u datom trenutku. Oni su obično snabdeveni i automatskim brojačem presađenih sadnica.

Zatvaranje brazde (C)[uredi | uredi izvor]

Treća radna operacija - zatvaranje brazde ostvaruje se uz pomoć dva masivna metalna diska koji su najbliži jedan drugom u donjem delu. Rotirajući sabijaju zemlju oko sadnice, a iza njih dve podesive ploče rahle zemljište oko sadnice. Kod novijih modela metalni točkovi zamenjeni su točkovima sa pneumatskim gumama.

Prateći delovi mašina za rasađivanje su sedište za radnika i pult za sadnice sa štitnikom od pripeke. Sedište je postavljeno neposredno iznad diskova za sadnju tako da se oni radniku nalaze između nogu. Postoje verzije sa sedištem orijentisanim u smeru kretanja ili obrnuto, a postoje i rešenja sa diskovima bočno od sedišta. Pojedini modeli dozvoljavaju premeštanje sedišta u 6 različitih pozicija tako da se bira najbolji položaj radnika zavisno od vrste i starosti sadnica (Egedal plantemaskine JT proff).

Tipovi mašina za rasađivanje[uredi | uredi izvor]

U praksi se obično istovremeno presađivanje vrši u više redova, odnosno mašina se sasoji iz više ovakvih jedinica - agregata. Najčešće je zajedno 3-6 agregata (kada se govori o troredim, četvororedim … mašinama). Minimalno rastojanje između redova je 20-25 cm, a kod tipa sa konzolama 100 do 200 cm.

U zavisnosti od pogona za pokretanje razlikuju se dva tipa mašina:

Mašine bez sopstvenog pogona[uredi | uredi izvor]

Ovaj tip vuče traktor minimalne snage motora 26 kW.

Samohodne mašine[uredi | uredi izvor]

Kod samohodnog tipa, koji se naziva i super-prefer, benzinski ili dizel motor pokreće točkove na zadnjem delu koji su snabdeveni gusenicama. Sa prednje strane masivni točkovi slični onima kod šinskih vozila usecaju se u zemljište održavajući pravac. Ovi točkovi "vođice" zamenjuju vozača koji, zbog masivnosti mašine i sporog hoda nije potreban.

Superprefer kao i pojedini modeli koje vuče traktor imaju pokrivač od najlona ojačan PVC mrežom koji se može montirati pri kišnom vremenu, i mogućnost grejanja slično kabinama putničkih vozila.

Literatura[uredi | uredi izvor]