Medijacija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Medijacija je poseban oblik posredovanja kojim se osobama u konfliktu pomaže da postignu bolju koordinaciju svojih aktivnosti kako bi bili efikasniji u procesu donošenja najcelishodnijeg rešenja. Medijacija uključuje treću, neutralnu stranu, najčešće kvalifikovanu i osposobljenu osobu koja ima mogućnosti da pomogne osobama u konfliktu da dođu do novih informacija i uvida pomažući im, sa nepristrasnih pozicija, da poboljšaju svoje komunikacije u pravcu traženja povoljnih ishoda. U poslednje vreme koristi se i u sudskim sporovima.

Medijacija kao alternativan način rešavanja sudskih sporova

Postupak medijacije podrazumeva najmanje tri učesnika. Medijatora, odnosno posrednika, i najmanje dve suprotstavljene strane. Medijatori su neutralni, i nepristrasani. Oni nemaju pravo da savetuju stranke, ne zalaze u pravna pitanja i čuvaju tajnost postupka. Ukoliko stranke u bilo kom momentu imaju sumnju u njihovu nepristrasnost one mogu promeniti medijatora. Takođe, ukoliko medijatori smatraju da je medijacija necelishodna i da stranke ne žele da sarađuju, uvek mogu prekinuti postupak medijacije. Naravno, to ne sprečava stranke da docnije pokušaju pred drugim medijatorom. Postupak otpočinje potpisivanjem sporazuma sa postupajućim medijatorom. Zatim, medijator daje uvodnu reč, predstavljajući sebe, medijaciju kao postupak, pravila postupka i daje strankama da se predstave. Stranke potom izlažu svoj slučaj po redosledu koji su dogovorile. Medijator ima pravo da uzima beleške, ali one predstavljaju tajnu i ne mogu se koristiti nigde osim za svrhu medijacije za koje su i uzete. Takođe, to važi i za stranke. Postupak se okončava potpisivanjem sporazuma, koji ima snagu vansudskog poravnanja, ali može na zahtev stranaka da ima snagu izvršne isprave.

Osobine medijacije su ušteda troškova, tajnost postupka, nemogućnost korišćenja dokaza iznetim u medijaciji u drugim sporovima, izuzeće medijatora je uvek moguće, dobrovoljnost i postupak u kome je cilj da svaka strana izađe zadovoljna. Niko ne može da natera ni jednu stranu da pristane na ono što krši njene interese. Ukoliko medijacija ne rezultira dogovorom, dalje svoje interese stranke mogu zastupati pred sudom.

Važeći zakon o medijaciji u Republici Srbiji je Zakon o posredovanju u rešavanju sporova koji je stupio na snagu 01.01.2015. godine.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]