Novgorodski letopis
Prvi novgorodski ljetopis (rus. Новгородская первая летопись) ili Letopis Novgoroda, 1016-1471)[1] je najstariji postojeći letopis Novgorodske Republike[1]. Odražava tradiciju različitu od Prvog kijevskog ljetopisa. Kao što je prvi dokazao Aleksej Šahmatov, kasnije izdanja letopisa odražavaju izgubljeni Početni kijevski kod kasnog 11. veka, koji je sadržavao vrlo vredne podatke potisnute u kasnijem Primarnom ljetopisu.
Prva postojeća kopija letopisa je Sinodski svitak, datiran na drugu polovinu 13. veka, prvi put štampan 1841. i trenutno se nalazi u Državnom istorijskom muzeju. To je prvi poznati manuskript neke veće istočnoslavenske hronike, stariji od Lavrentijskog kodeksa Primarne hronike gotovo za čitav vek. U 14. veku Sinodski svitak nastavili su nadopunjavati monasi Jurjevog manastira u Novgorodu.
Ostale važne kopije Prvog novgorodskog ljetopisa su Akademski svitak (241 popisa, 1444), Komisijski svitak (320 popisa, sredina 15. veka), Svitak trojstva (1563) i Tolstojev svitak (208 popisa, 1720-e).