Okapina

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Okapina

Okapina je mala, kratka pećina. To je početni stadijum nastanka pećine, sa velikim otvorom i kratkim hodnikom koji po pravilu nije duži od 50 m. Najčešće su okapine prisutne na strmim stranama klisura i kanjona, kao i na liticama, odsecima krečnjačkih planina. Položaj njihovog otvora je različit. Okapine se ređe javljaju u podnožju odseka i u nivou rečnih korita. Najčešće se javljaju visoko u odsecima i imaju znatnu relativnu visinu te im je pristup vrlo često težak, gotovo i nemoguć bez određene opreme.

Okapine nastaju kraškim procesom, odnosno erozijom, kada postoji sloj od otpornih stena iznad sloja sa mekšim, krečnjačkim stenama. Njihovo formiranje predisponirano je pukotinama i povoljnim nagibom strana pri čemu je omogućeno podlivanje kišnice. Voda se sliva niz liticu i erodira mekše stene, stvarajući udubljenje. Iznad tog udubljenja je sloj neerodiranih, čvrstih stena. Okapine su često i arheološka nalazišta pračoveka.

Ovaj kraški oblik reljefa javlja se u Istočnoj Srbiji, na odsecima Sićevačke klisure, kanjona Lazareve doline na Kučaju, na južnom odseku Beljanice, u Gornjačkoj klisuri, na grebenima Velikog Krša, Stola, Miroča itd. Tipske okapine javljaju se na grebenima planina Dinarskog krasa.

Pravim okapinama smatraju se one koje su van uticaja mehaničke i hemijske erozije tekućih voda, koje su potpuno suve i nemaju nikakve hidrografske funkcije. U tom smislu, u okapine ne spadaju kratke pećine na vrelima podzemnih rečnih tokova ili na ponorima ponornica.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Petrović D., Manojlović P., (2003): Geomorfologija, Geografski fakultet, Univerzitet u Beogradu, Beograd.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]