Porfirna bademka

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Porfirna bademka (lat. Agaricus porphyrizon Orton; Agaricus purpurascens (Cke.) Pilat non Fr.) je jestiva vrsta gljive koja raste od druge polovine septembra do kraja novembra. Može se naći na pješčanom tlu i u travi između kamenja pored alepskih (lat. Pinus halepensis), crnih borova (lat. Nigra) i crnika (lat. Quercus ilex). Takođe, što je bliže moru ima je više, posebno na ostrvima i poluostrvima, od Korčule do Boke Kotorske. Mada ih ima i na Submediteranu.

Klobuk[uredi | uredi izvor]

Klobuk veličine od 4-8 cm. Dok je zatvoren, pravilno poluloptast, kasnije je udubljen sa strane, s povišenim tjemenom. Najmlađi je blistav i sivoviolet boje, kasnije je blijedosivkastosmeđ i na kraju kožnate boje s bijelom zonom oko ivice, dok kožica postaje hrapava i napukla. U kožicu su urasle niti u snopovima i krljušti, žute ili lilasmeđe boje.

Listići[uredi | uredi izvor]

Listići su slobodni, široki, srednje gusti, prvobitno sivi, poslije riđi, sve dok na kraju ne pocrne.

Otisak spora[uredi | uredi izvor]

Otisak spora gotovo čađavo crn.

Struk[uredi | uredi izvor]

Struk veličine od 4-7/1-1,8 cm, valjkastog oblika sa bulbom na dnu. Bijel, a bulba žuta, poslije 12 sati požuti i donja strana prstena i struk ispod njega. Gol, bez čeha. Cijevasto se prošupljuje. Prsten jednostavan, tanak, nisko postavljen.

Meso[uredi | uredi izvor]

Meso brzo požuti u debeloj kori struka. Blagog ukusa, miriše na badem.

Hemijska reakcija[uredi | uredi izvor]

Hemijska reakcija je pozitivna, Schaefferova.

Mikroskopija[uredi | uredi izvor]

Spore 4-6/3-4,25 mi, ružičaste. Po oštrici se vide sterilne dlačice. Bazidiji 24-27/6-7 mi. I bazidiji i spore su sa svijetlećim žutim kapljicama.

Slične vrste[uredi | uredi izvor]

U sekciji Minores, gdje su okupljeni sitni šampinjoni s malim sporama (ispod 6 mikrona), kao i sa mesom koje žuti i miriše na badem, ovo je najkrupniji predstavnik. Po veličini, obliku i bojama, pa i po mirisu sličan mu je Bresadolin šampinjon (lat. Agaricus bresadolianus Bohus) koji je takođe stanovnik Mediterana. Najupadljivija razlika: ima dosta jak korijen koji se izvlači skupa sa strukom i nema daška ko klobuku. Tjeme mu je sivosmeđe od obojenih, uraslihkrljušti. Javlja se pored staza po parkovima, pored gradskih ulica, posebno u blizini bagrema. Raste od septembra do oktobra.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Ključ za gljive; Ivan Focht; ITRO "Naprijed"; Zagreb 1986.