Преводилац са грчког

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Prevodilac sa grčkog
Ilustracija iz 1893.
Nastanak i sadržaj
Orig. naslovThe Adventure of the Greek Interpreter
AutorArtur Konan Dojl
ZemljaUjedinjeno Kraljevstvo
Jezikengleski
Izdavanje
Datum1893.
Hronologija
PrethodnikStalni pacijent
NaslednikPomorski sporazum

„Prevodilac sa grčkog” (engl. The Adventure of the Greek Interpreter) je jedna od 56 pripovedaka o Šerloku Holmsu koje je napisao Artur Konan Dojl i deseta je priča u Memoarima Šerloka Holmsa. Objavljena je u britanskom časopisu The Strand Magazine u septembru 1893. godine, kao i američkom časopisu Harper's Weekly istog meseca.[1] U ovoj priči se prvi put pojavio Šerlokov brat Majkroft. Dojl je ovu pripovetku svrstao na sedamnaesto mesto na listi svojih devetnaest omiljenih priča o Šerloku Holmsu.

Radnja[uredi | uredi izvor]

Majkroft Holms, ilustracija iz 1893. godine

Tokom jedne letnje večeri, dok se bavi besciljnim razgovorom koji je doveo do teme naslednih osobina, doktor Votson saznaje da je Šerlok Holms daleko od toga da je jedinstven u smislu svoje moći zapažanja i deduktivnog rasuđivanja, kao i da ima starijeg brata čije veštine, ili barem tako Holms tvrdi, nadmašuju čak i njegove. Kao posledica ovoga, Votson se upoznaje sa Diogenovim klubom i bratom svog prijatelja, Majkroftom.

Majkroft, kako Votson saznaje, nema energiju svog mlađeg brata i kao posledica toga nije u stanju da iskoristi svoje istaknute veštine za detektivski rad:

Da detektivska umetnost počinje i završava se rasuđivanjem iz fotelje, moj brat bi bio najveći kriminalni agent koji je ikada živeo. Ali on nema ambicije i energije. Neće se čak ni potruditi da proveri sopstveno rešenje, i radije bi dopustio da smatraju da je pogrešio nego da se potrudi da dokaže da je u pravu.

Uprkos svojoj inerciji, stariji Holms je često davao tačan odgovor na problem koji mu je Šerlok doneo. Ovom prilikom, međutim, Majkroft je taj koji mora da konsultuje Šerloka. Naime, gospodin Melas, grčki prevodilac i Majkroftov komšija, priča o prilično uznemirujućem iskustvu kroz koje je nedavno prošao.

Melasa je jedne večeri pozvao čovek po imenu Harold Latimer da ode u kuću, navodno u Kensingtonu, kao prevodilac, zbog poslovnog pitanja. Na putu do tamo u Latimerovoj kočiji, Melas je primetio da su prozori zalepljeni tako da ne može da vidi gde se nalazi. Latimer je takođe poneo batinu, položivši je pored sebe kao impliciranu pretnju. Melas je protestovao, rekavši da je to što je Latimer radio nezakonito. Kidnaper je odgovorio da će se nadoknaditi Melasu, ali mu je i zapretio nepreciziranom odmazdom ako se večerašnji posao ikada objavi.

Otprilike dva sata su se vozili i konačno stigli do jedne kuće. Bio je mrak, a Melas je stekao opšti utisak o velikom imanju tek kada je izbačen iz kočije u kuću. Sama kuća je bila slabo osvetljena, ali je Melas primetio da je prilično velika. U prostoriji u koju su ga odveli Latimer i još jedan, nervozan, cerekajući gospodin — čije ime je kasnije otkriveno da je Vilson Kemp — Melas je primetio čupavi tepih, visok mermerni kamin i japanski oklop.

Još jedan čovek je uveden u sobu. Bio je mršav i imao je povez koji mu je zatvarao usta. Melas je tada bio siguran da stvari nisu u redu. Melas je bio dovoljno lukav da primeti da njegovi kidnaperi uopšte ne znaju grčki, i iskoristio je to da sazna neke informacije. Dok su Latimer i njegov prijatelj naterali Melasa da prevede zahteve da ovaj čovek potpiše neke papire, Melas je dodao svoja kratka pitanja u dijalog. Taj čovek ne samo da je Latimeru odgovorio da nikada neće potpisati ove papire, već je odgovorio i Melasu da se zove Kratides, da je u Londonu tri nedelje, da nema pojma u kojoj se kući nalazi i da su ga njegovi otmičari izgladnjivali. Napisao je sve svoje odgovore, nesposoban da govori kroz povez.

Mnogo bi se moglo zaključiti i iz Kratidesovih odgovora Latimeru. Očigledno, Latimer je pokušavao da primora Kratidesa da mu prepiše imovinu, a umešana je i žena. Latimer je upozorio Kratidesa da joj njegova tvrdoglavost neće pomoći.

Melas bi izvukao celu priču iz ovog stranca da sama žena nije neočekivano upala, ali je i taj događaj doneo nove informacije. Kratidesa je prepoznala kao „Pola”, nakon čega je on uspeo da skine zavoj sa usta i nazvao ju je „Sofi”. Oboje su se ponašali kao da nijedno nije očekivalo da će videti onog drugog.

Melas je vraćen u kočiju na još jednu beskrajnu vožnju i ostavljen je daleko od svog doma. Stigao je do obližnje železničke stanice baš na vreme za poslednji voz za Viktoriju. Sada je svoju priču u Diogenovom klubu predstavio Majkroftu, koji je zamolio svog brata Šerloka da je ispita.

Šerlok Holms, doktor Votson i Majkroft Holms u Ulici Bejker 221b, ilustracija iz 1893. godine

Već je postavljen oglas kojim se javnost moli za informacije. To daje rezultat. Gospodin Davenport poznaje dotičnu ženu i ona trenutno živi u Bekenemu. Šerlok i njegov brat Majkroft, koji su primili poruku od Davenporta, odlučuju da moraju da odu u Bekenem da ispitaju sve ovo. Dolazi i Votson i oni odlučuju da povedu i inspektora Gregsona, kao i Melasa u slučaju da treba da prevede. Međutim, oni otkrivaju da ga je već pokupio nervozni, cerekajući čovek koji je mahao batinom. Holms zna da to znači nevolje. Očigledno kriminalci znaju da ih je Melas izdao.

Nakon što su neophodne pravne procedure za obezbeđivanje naloga za pretres završene, grupa odlazi u Bekenem samo da bi otkrila da je kuća, za koju se zaista ispostavilo da je onakva kakvu je Melas opisao, napuštena. Tragovi pokazuju da je potpuno napunjena kočija nedavno napustila posed. Provalivši unutra, otkrivaju Melasa i Kratidesa vezane u zatvorenoj prostoriji u kojoj je zapaljen ugljen da bi ih ugušio: Melas se oporavlja zahvaljujući Votsonovoj blagovremenoj intervenciji, ali Kratides je već mrtav.

Očigledno, Kratides nikada nije potpisao nikakve papire. Ispostavilo se da su Sofini prijatelji kontaktirali Kratidesa, koji je bio njen brat, u Grčkoj da bi ga upozorili na lošu situaciju sa Latimerom. Zatim je došao u Englesku i završio u Latimerovom zatočeništvu. Latimer je pokušao da natera Kratidesa da pretpiše imovinu svoje sestre, ali ovaj je to odbio.

Sve što se ikada ponovo čulo o Latimeru i Kempu je vest iz Mađarske koja opisuje smrt „dvojice Engleza koji su putovali sa ženom”. Zvanični izveštaj pripisuje njihovu smrt tuči između njih dvojice; međutim, Votson na kraju napominje da Holms veruje da se Sofi osvetila za zlostavljanje Kratidesa i sebe tako što je izbola i Latimera i Kempa.

Istorija objavljivanja[uredi | uredi izvor]

Ova pripovetka je prvi put objavljena u britanskom časopisu The Strand Magazine u septembru 1893, kao i u američkom časopisu Harper's Weekly 16. septembra iste godine. Takođe je objavljen u američkom izdanju časopisa The Strand Magazine u oktobru 1893. godine.[1] Priča je objavljena sa osam ilustracija Sidneja Padžeta časopisu The Strand Magazine,[2] i sa dve ilustracije V. H. Hajda u časopisu Harper's Weekly.[3] Uvrštena je u Memoare Šerloka Holmsa,[2] koji su objavljeni u decembru 1893. u Velikoj Britaniji i u februaru 1894. u SAD.[4]

Adaptacije[uredi | uredi izvor]

Film i televizija[uredi | uredi izvor]

Priča je adaptirana kao kratki nemi film iz 1922. godine, koji je bio deo serijala u kome je Eje Norvud glumio Šerloka Holmsa. Pored njega su glumili Hjubert Vilis kao Votson, Dž. R. Tozer kao Harold Latimer i Robert Valis kao Vilson Kemp.[5]

Treća epizoda serije Avanture Šerloka Holmsa i dr Votsona zasnovana je na priči „Čarls Ogastus Milverton”, ali na početku je prikazan susret između junaka i Majkrofta, pri čemu je scena adaptirana iz ove priče. Biljar kojeg analiziraju kroz prozor ispostavlja se, njima nepoznatim, Milvertonov doušnik i Morijartijev poslušnik.

Priča je adaptirana za televiziju 1985. kao deo serije Avanture Šerloka Holmsa, u kojoj su glumili Džeremi Bret kao Holms, Dejvid Berk kao dr Votson i Čarls Grej kao Majkroft Holms. Epizoda je u velikoj meri verna originalnoj priči, ali su napravljene određene izmene; Konkretno, Kratides je na kraju primoran da potpiše papire, a završetak je izmenjen tako da se Holms, Votson i Majkroft suoče sa kriminalcima u vozu dok pokušavaju da pobegnu u Grčku, tokom čega je Latimer ubijen dok je pokušavao da pobegne, a Kemp i Sofi su privedeni.

„Umetnost u krvi, Votsonova. Može da poprimi najčudnije oblike.” Šerlok Holms pojašnjava dr Džoan Votson u prvoj epizodi druge sezone TV serije Elementarno, što se odnosi na tvrdnju u priči, da „umetnost u krvi može da poprimi najčudnije oblike”. „Umetnost u krvi”, dvadeset treća epizoda druge sezone serije Elementarno, koja je dobila ime po aluziji iz ove priče, ažurira mnoge elemente originalne priče na savremenu eru. U 24. epizodi, Šerlok opisuje Majkrofta kao čoveka koji „nema ambicije i energije” i „radije bi dopustio da smatraju da je pogrešio nego da se potrudi da dokaže da je u pravu”, što se direktno citira u priči.

U epizodi serije Šerlok iz 2012. „Skandal u Belgraviji”, Votson je viđen kako piše priču na svom blogu pod nazivom „Prevodilac sa grčkog”. U epizodi „Prazan mrtvački kovčeg” iz 2014. godine, Šerlok i njegov brat Majkroft imaju slučajno takmičenje oko analize određene pletene kape, što je referenca na diskusiju u ovoj kratkoj priči o analizi čoveka kojeg vide na ulici kroz prozor Diogenovog kluba. U specijalu iz 2015. godine, Odvratna nevesta, gospodin Melas se pominje kako čeka da vidi Majkrofta nakon što je razgovarao o slučaju sa njegovim bratom i dr Votsonom.

U sedmoj epizodi lutkarske televizijske serije Šerlok Holms, Šerman, učenica Biton škole koja može da komunicira sa životinjama, je oteta. Naterana je da prevede pseći jezik kako bi pronašla kost neandertalca ukradenu iz laboratorije i odnesenu od strane psa, ali trag nije pronađen. Holms odlučuje da reši slučaj uz pomoć svog starijeg brata Majkrofta i posećuje ga u Diogenovom klubu. Iako se Holms udaljio od Majkrofta, braća i Votson otkrivaju kost i saznaju da ju je ukrao Vilson Kemp, ali Majkroft pokušava da zataška istinu.

Radio[uredi | uredi izvor]

Radio-adaptacija ove pripovetke, koju je dramatizovala Edit Mejzer, emitovana je 26. januara 1931. u američkoj radio-seriji Avanture Šerloka Holmsa, sa Ričardom Gordonom u ulozi Šerloka Holmsa i Lijem Lovelom kao dr Votsonom.[6]

Mejzerova je takođe adaptirala priču kao epizodu američke radio-serije Nove avanture Šerloka Holmsa, sa Bejzilom Ratbonom kao Holmsom i Najdželom Brusom kao Votsonom, koja je emitovana 15. januara 1940. godine.[7] Još jedna epizoda u istoj seriji koja je adaptirana po ovoj priči emitovana je u julu 1943. godine.[8]

Majkl Hardvik je adaptirao priču kao radio-adaptaciju koja je emitovana na BBC Light programu u aprilu 1960, kao deo radio serije iz 1952–1969. u kojoj su glumili Karlton Hobs kao Holms i Norman Šeli kao Votson, sa Džefrijem Sigalom kao Melasom i Majklom Tarnerom kao inspektorom Gregsonom.[9]

„Prevodilac sa grčkog” je dramatizovan za BBC Radio 4 tokom 1992. godine od strane Gerija Džounsa kao deo radio-serije iz 1989–1998. u kojoj su glumili Klajv Merison kao Holms i Majkl Vilijams kao Votson. Pored njih su se pojavili Piter Polikarpu kao Melas i Gordon Rid kao cerekajući čovek.[10]

Priča je 2010. adaptirana kao epizoda Klasičnih avantura Šerloka Holmsa, serijala u američkoj radio-emisiji Imagination Theatre, u kojoj su se pojavili Džon Patrik Louri kao Holms i Lorens Albert kao Votson.[11]

Reference[uredi | uredi izvor]

Napomene
  1. ^ a b Smith 2014, str. 98
  2. ^ a b Cawthorne 2011, str. 90
  3. ^ „Harper's Weekly. v.37 1893.”. HathiTrust Digital Library. Pristupljeno 12. 11. 2020. 
  4. ^ Cawthorne 2011, str. 75
  5. ^ Eyles, Alan (1986). Sherlock Holmes: A Centenary CelebrationNeophodna slobodna registracija. Harper & Row. str. 131. ISBN 0-06-015620-1. 
  6. ^ Dickerson 2019, str. 27
  7. ^ Dickerson 2019, str. 89
  8. ^ Dickerson 2019, str. 130
  9. ^ De Waal, Ronald Burt (1974). The World Bibliography of Sherlock HolmesNeophodna slobodna registracija. Bramhall House. str. 387. ISBN 0-517-217597. 
  10. ^ Bert Coules. „The Memoirs of Sherlock Holmes”. The BBC complete audio Sherlock Holmes. Pristupljeno 12. 12. 2016. 
  11. ^ Wright, Stewart (30. 4. 2019). „The Classic Adventures of Sherlock Holmes: Broadcast Log” (PDF). Old-Time Radio. Pristupljeno 18. 6. 2020. 
Izvori

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]