Presemena tečnost

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Fotografija presemene tečnosti koja izlazi iz otvora na penisu

Presemena tečnost (preejakulat) predstavlja bezbojnu tečnost, koja se oslobađa tokom seksualnog uzbuđenja kod muškaraca. Preejakulat luče Kauperove žlezde (bulbouretralne žlezde), koje su smeštene sa obe strane uretre muškaraca. Može se definisati i kao prirodni lubrikant, koji se nenamerno luči pre ejakulacije, što znači da muškarac ne može kontrolisati lučenje presemene tečnosti.

Po pravilu, u „normalnim uslovima ne” sadrži spermatozoide, za razliku od semene tečnosti. Međutim, nije isključeno da se izvesna količina spermatozoida nađe i u presemenoj tečnosti. Prema istraživanju u kojem je učestvovalo 28 muškaraca, kod 12 muškaraca su pronađeni tragovi semene tečnosti (sperme) u presemenoj tečnosti. U skladu sa tim, nije preporučljivo koristiti "metodu prekinutog snošaja" , jer čak i manja količina spermatozoida koja se može naći u presemenoj tečnosti, dovoljna je za trudnoću.[1]

Presemena tečnost i polno prenosive bolesti/neželjena trudnoća[uredi | uredi izvor]

Nezaštićen vaginalni i analni seksualni odnos predstvljaju jedan od najčešćih načina prenosa polnih bolesti. Polno prenosive bolesti, kao što su hlamidioza, gonoreja, sifilis, genitalni herpes, HIV/AIDS, genitalne bradavice (HPV virus/kondilomi) i trihomonijaza, predstavljaju jedno od najučestalijih oboljenja u modernom društvu. Pravilno korišćenje zaštite, odnosno kondoma, kao i lubrikanata podrazumevaju najefikasnije načine za smanjivanje rizika prenosa polnih bolesti.

Veoma je važno da se zaštita, tačnije kondom, upotrebi pre prodora penisa, zato što se većina polno prenosivih bolesti, kao što je HIV, nalazi i u presemenoj tečnosti. Uz to, lubrikant se preporučuje radi smanjenja rizika od pucanja kondoma. Budući da se polno prenosive bolesti nalaze i u presemenoj tečnosti, koja se luči tokom seksualnog uzbuđenja, odnosno pre ejakulata, navedena "metoda prekinutog snošaja", odnosno prekid odnosa pre ispuštanja ejakulata nije efikasan i pouzdan način sprečavanja prenosa infekcija.[2]

Prema rezultatima istraživanja, u neočekivano velikom broju slučejva dolazi do neželjene trudnoće upravo iz presemene tečnosti. U skladu sa tim, veoma je važno da zdrvstveni radnici, pre svega ginekolozi, na adekvatan način informišu mlade i čitavo društvo i time podignu svest o značaju korišćenja zaštite tokom seksualnih odnosa. Danas, zahvaljujući naučnom i tehnološkom napretku, dostupni su brojni metodi kontracepcija koji omogućavaju efikasno planiranje trudnoće i samim tim smanjivanje broja neželjenih trudnoća.

Dakle, svaki nezaštićen seksualni odnos predstavlja rizičan odnos u pogledu polno prenosivih bolesti i neželjene trudnoće.[3]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ McEntee, M.(2012).Reproductive Pathology of Domestic Mammals.Elsevier Science. https://books.google.fr/books?id=j87wTz362roC&pg=PA333&redir_esc=y#v=onepage&q&f=false
  2. ^ Bassioni Stamenić, F. i sar. (2006). „Živeti sa HIV-om” (PDF). Pristupljeno 26. 05. 2021. 
  3. ^ Članovi Radne grupe Ministarstva zdravlja za seksualno i reproduktivno zdravlje. „Kliničke smernice za kontracepciju” (PDF). Pristupljeno 26. 05. 2021.