Raspored časova

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Raspored časova u nastavi predstavlja dokument u kome se u obliku tabele određuje poredak, odnosno, izmena nastavnih predmeta i ostalih aktivnosti u školi u toku dana i sedmice. U didaktici se ističe da je njegova izrada izuzetno značajan organizacioni zadatak od čijeg rešavanja u velikoj meri zavise rezultati koji se postižu u obrazovno-vaspitnom radu.

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Jan Amos Komenski

Raspored časova je u nastavu uveo Jan Amos Komenski u 17. veku kroz razredno-predmetno-časovni sistem kao oblik organizacije nastave u školama. Ovom revolucionarnom promenom u dotadašnjem obrazovnom sistemu utemeljena je promena kojom je omogućena racionalnija organizacija vaspitno-obrazovnog procesa, kao i demokratizacija obrazovanja i stvaranje uslova za masovnije obrazovanje.

Ukidanje rasporeda časova[uredi | uredi izvor]

Istorija pedagogije beleži različite stavove u vezi sa rasporedom časova. Pored onih koji su se zalagali za apsolutno poštovanje rasporeda časova, postojali su pokušaji da se ospori njegova potreba i zalaganje da se rad u školi organizuje bez utvrđenog rasporeda časova. Za ukidanje fiksiranog rasporeda časova su se zalagali predstavnici raznih smerova nove škole (skupne nastave, globalne nastave, kompleksne nastave). Predstavnici reformnih pokreta početkom 20. veka zalažući se za ukidanje predmetnog sistema, zalagali su se i za ukidanje tradicionalnog rasporeda časova. Jedan od predstavnika aktivne škole, A. Ferijer je takođe bio protivnik rasporeda časova u tradicionalnom smislu.

Izgled i planiranje[uredi | uredi izvor]

Raspored časova-primer tabelarnog rešenja

Raspored časova se predstavlja tabelarno, na način koji podrazumeva raspodelu nastavnih predmeta u radnoj nedelji, u toku svakog dana, prema broju časova. Planiranje rasporeda časova je vrlo složen posao koji podrazumeva apsolutno poštovanje pedagoških i principa ostalih nauka koje su usko povezane sa pedagogijom.


Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Janjušević, M. (1967) : Didaktika. Beograd: Vuk Karadžić;
  • Mijanović, N. (2002): Obrazovna tehnologija. Podgorica: Pobjeda;
  • Ničković, R. i Prodanović,T. (1974) : Didaktika. Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva;
  • Poljak, V. (1984) : Didaktika. Zagreb: Školska knjiga.