Реч (film)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Reč
Filmski poster
Izvorni naslovOrdet
RežijaKarl Teodor Drajer
ScenarioKarl Teodor Drajer
ProducentKarl Teodor Drajer
Temelji se naReč
(Kaj Munk)
Glavne ulogeHenrik Malberg
Emil Has Kristensen
Kej Kristijansen
Preben Lerdorf Ri
MuzikaPoul Skierbek
Direktor
fotografije
Hening Bendtsen
MontažaIdit Šlusel
Producentska
kuća
A/S Palladium
DistributerKaj Munk & Carl Theodor Dreyer A/S
Godina1955.
Trajanje126 minuta
ZemljaDanska
Jezikdanski
IMDb veza

Reč (dan. Ordet) je danski dramski film iz 1955. godine, režisera, scenariste i producenta Karla Teodora Drajera. Zasnovan na istoimenoj predstavi Kaja Munka, film prati Mortena Borgena, udovca i pokrovitelja lokalne crkve koji mora da se nosi sa svoja tri sina, koji, svaki na svoj način, izazivaju očev svetonazor; jedan namerava da se oženi ćerkom vođe lokalne fundamentalističke sekte, drugi iskazuje agnostičke stavove, a treći je nakon studija filozofije poludeo i umislio da je Isus Hrist.

Ovo je bio jedini Drajerov film koji je postigao i kritički i komercijalni uspeh.[1] Osvojio je nagradu Zlatni lav na Filmskom festivalu u Veneciji, a mnogi kritičari ga smatraju remek-delom, naročito zbog svoje fotografije. Na anketi najboljih filmova svih vremena koju je 2012. sproveo časopis Sight and Sound, film se našao na 19. mestu na listi reditelja, dok je na listi kritičara zauzeo 24. poziciju.[2]

Radnja[uredi | uredi izvor]

U središtu filma je porodica Borgen u ruralnoj Danskoj tokom jeseni 1925. godine. Pobožni udovac Morten, glava porodice, istaknuti član zajednice i pokrovitelj lokalne parohijske crkve, ima tri sina. Mikel, najstariji, nevernik, srećno je oženjen pobožnom Inger, koja je trudna sa njihovim trećim detetom. Johanes, koji je bio inspirisan Svetim duhom nakon proučavanja Serena Kirkegora, veruje da je Isus Hrist i luta farmom. On osuđuje nedostatak vere tog doba, uključujući i onu njegove porodice i novog seoskog pastora sa modernim pogledima na svet. Najmlađi sin Anders je zaljubljen u ćerku vođe lokalne fundamentalističke sekte.

Anders priznaje Mikelu i Inger da voli Anu Petersen, ćerku krojača Petera. Oni se slažu da ubede Mortena da pristane na njihovu vezu. Kasnije, Inger pokušava da ubedi Mortena da dozvoli Andersu da se oženi Anom. Morten ljutito odbija, ali se predomisli kada sazna da je Peter odbio Andersovu ponudu. Morten i Anders odlaze Peteru, kako bi pregovarali o veridbi.

Morten pokušava da ubedi Petera da dozvoli brak, ali on nastavlja da odbija, osim ako se Morten i Anders ne pridruže njegovoj crkvi. Dok diskusija skreće u sektaške prepirke, Morten saznaje da je Inger počela da se porađa. Peter kaže da se nada da će Inger umreti, jer će možda tada Morten uvideti grešku svog puta i pridružiti se njegovoj crkvi. Besan na Peterove komentare, Morten ga napada i izjuri sa Andersom; njih dvojica žure kući. Iako doktor ne može da spasi bebu, on je u stanju da spasi Ingerin život. Nakon što doktor i pastor odu, Johanes naljuti svog oca govoreći mu da je smrt blizu i da će uzeti Inger, osim ako Morten ne poveruje u njega. Morten odbija da sluša i, kako je prorečeno, Inger iznenada umire.

Pripremajući se da ode na Ingerinu sahranu, Peter shvata da je naneo užas Mortenu i miri se sa njim kraj Ingerinog otvorenog kovčega, pristajajući da dozvoli Ani i Andersu da se venčaju. Johanes iznenada prekida bdenje, prilazi Ingerinom kovčegu i izjavljuje da ona može da vaskrsne iz mrtvih samo ako porodica ima vere i zamoli Boga da to učini. Ingerina ćerka uzima Johanesa za ruku i nestrpljivo ga moli da podigne njenu majku iz mrtvih. Johanes hvali njenu detinju veru i moli Boga da podigne Inger, koja počinje da diše i da se trza u svom kovčegu. Videći ono što izgleda kao čudo vaskrsenja, i Morten i Peter se raduju, zaboravljajući na svoje verske razlike. Dok Inger ustaje, Mikel je grli i izjavljuje da je konačno pronašao veru.[3]

Uloge[uredi | uredi izvor]

Glumac Uloga
Henrik Malberg Morten Borgen
Emil Has Kristensen Mikel Borgen
Brigit Federspil Inger Borgen
Preben Lerdorf Ri Johanes Borgen
Kej Kristijansen Anders Borgen
Ejner Federspil Peter Petersen
Gerda Nilsen Ana Petersen
Silvija Ekhausen Kirstin Petersen
Ove Rud pastor

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Ordet in the Danish Film Institute database
  2. ^ „Votes for Ordet. (1955) | BFI”. www2.bfi.org.uk. Arhivirano iz originala 27. 5. 2017. g. Pristupljeno 2021-02-10. 
  3. ^ Dreyer, Carl Theodor. Four Screenplays. Bloomington & London: Indiana University Press. 1970. ISBN 0-253-12740-8. pp. 239–298.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]