Sveti Merkurije

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Sveti Merkurije
Freska sv. Merkurija iz Ohrida (1295).
Lični podaci
Datum rođenja224.
Datum smrti250.
Mesto smrtiCezareja,
Svetovni podaci
Poštuje se urimokatoličkoj, pravoslavnim crkvama i drevnoistočnim crkvama
Praznik24. novembra po julijanskom, 7. decembra po gregorijanskom kalendaru).

Sv. vel. muč. Merkurije, poreklom iz porodice preobraćenih pagana, kao pripadnik jermenske legije Martenzes istakao se u borbi protiv varavara uspevši da im razbije vojsku i liši njihovog kralja života, čime je stekao reputaciju kod cara Trajana Decija — nagrađen je visokom vojnom titulom stratilata (στρατηλάτης).[1] A yoči svega toga, imao je viziju anđela koji mu se ukazao sa mačem i obećavajući mu pobedu rekao da ne zaboravi svog Boga; u međuvremenu, isti ga je posetio još jedanput, a tom prilikom se on, Merkurije, prisetio da mu je otac bio hrišćanin. Pošto je odbio da uzme učešća u odavanju počasti paganskoj boginji Artemidi, razotkrivši da je hrišćanin, podvrgnut je mukama, zatim bačen u tamnicu gde mu se po treći put ukazao anđeo; po carevom naređenju odveden je u Cezareju Kapadokijsku, njegovo krajnje odredište.

Centralna priča Žitija sv. Vasilija, lažno pripisanom asketi Amfilohiju Ikonijskom, jeste Vasilijev san u kom je ovaj video sv. Merkurija koga je poslala Devica da ubije Julijana Apostatu. Nakon što se probudio, ugledao je mač i koplje među ikonama sv. Merkurija natopljene svežom krvlju. Ubzro potom stigle su vesti da je odvratnički car ubijen nečijom nepoznatom rukom.

Reference[uredi | uredi izvor]

Odabrana literatura[uredi | uredi izvor]

  • C. Walter, The warrior saints in Byzantine art and tradition, Bodwim (2003). стр. 101-102.
  • R. Browning, The Emperor Julian, Berkeley-Los Angeles (1976). стр. 226-27.