Sveti Merkurije
Sveti Merkurije | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 224. |
Datum smrti | 250. |
Mesto smrti | Cezareja, |
Svetovni podaci | |
Poštuje se u | rimokatoličkoj, pravoslavnim crkvama i drevnoistočnim crkvama |
Praznik | 24. novembra po julijanskom, 7. decembra po gregorijanskom kalendaru). |
Sv. vel. muč. Merkurije, poreklom iz porodice preobraćenih pagana, kao pripadnik jermenske legije Martenzes istakao se u borbi protiv varavara uspevši da im razbije vojsku i liši njihovog kralja života, čime je stekao reputaciju kod cara Trajana Decija — nagrađen je visokom vojnom titulom stratilata (στρατηλάτης).[1] A yoči svega toga, imao je viziju anđela koji mu se ukazao sa mačem i obećavajući mu pobedu rekao da ne zaboravi svog Boga; u međuvremenu, isti ga je posetio još jedanput, a tom prilikom se on, Merkurije, prisetio da mu je otac bio hrišćanin. Pošto je odbio da uzme učešća u odavanju počasti paganskoj boginji Artemidi, razotkrivši da je hrišćanin, podvrgnut je mukama, zatim bačen u tamnicu gde mu se po treći put ukazao anđeo; po carevom naređenju odveden je u Cezareju Kapadokijsku, njegovo krajnje odredište.
Centralna priča Žitija sv. Vasilija, lažno pripisanom asketi Amfilohiju Ikonijskom, jeste Vasilijev san u kom je ovaj video sv. Merkurija koga je poslala Devica da ubije Julijana Apostatu. Nakon što se probudio, ugledao je mač i koplje među ikonama sv. Merkurija natopljene svežom krvlju. Ubzro potom stigle su vesti da je odvratnički car ubijen nečijom nepoznatom rukom.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Sv. velmuč. Ekaterina; Sv. velmuč. Merkurije; Sv. devica Mastridija – Vaznesenjska crkva” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-01-24.
Odabrana literatura[uredi | uredi izvor]
- C. Walter, The warrior saints in Byzantine art and tradition, Bodwim (2003). стр. 101-102.
- R. Browning, The Emperor Julian, Berkeley-Los Angeles (1976). стр. 226-27.