Skupština u Kragujevcu (1813)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Skupština u Kragujevcu je održana 12. januara 1813.

Poslednja skupština iz Prvog srpskog ustanka[uredi | uredi izvor]

Mišljenje skupštine održane y Topoli 17. jula 1812 da ce ne može primiti odredba da se Srbi sami pogađaju sa Turcima, na osnovu odredbe Bukureškog ugovora o miru, obistinilo ce: Turci su ugovor nipodaštavali i tražili bezuslovnu i potpunu predaju. Da bi dobio jasnu sliku šta ce y narodu misli o taku tih pregovora, kao i da bi mogao formulisati srpske zahteve, Karađorđe je za 1. januar 1813 godine sazvao skupštinu y Kragujevcu. Srpske zahteve ta skupština formulisala je ovako:

  • 1 da granice Srbije ostanu onako kako su ce y tome času nalazile;
  • 2 da ce Karaćorđe utvrdi za srpskog vrhovnog starešinu;
  • 3 da ce fermanom ustanovi samostalna unutrašnja uprava;
  • 4 Srbi primaju y Beograd jednog carskog čoveka, pašu ili vezira, sa onoliko Turaka koliko ce ugovori, y dokaz vernog podanstva i carskog gospodarstva zemlje;
  • 5 „Obećavamo ce", stoji y originalnoj zapisci, — „Svetlome Dovletu davati svagda i voenu pomoć protiv onoga koji bude vojevat protiv svetloga Dovleta; onoliku pomoć koliku ugovorimo, i da ćemo svome caru svagda verno vojevati ...";
  • 6 Srbi preuzimaju na sebe da čuvaju carske gradove „kao svoje oči i kao najbolje carsko dobro", a ako ce dogodi da ih ne bi mogli sačuvati kojom prilikom, oni će od Dovleta tražiti potrebnu pomoć, a trošak oko popravke gradova i vojni troškovi neka budu po sporazumu, carski ili srpski.

Skupština održana 1 i 2. januara 1813 poslednja je srpska skupština iz prvog srpskog ustanka. Katastrofa, brza i velika, oborila je Karađorćevu ustaničku i oslobođenu Srbiju, a oa njenom propašću propale su i sve njene ustanove koje su, nesumnjivo, y svojoj osnovi imale mnogo dobroga, mnogo volje i želje da ce narodni život uredi na najboljoj tada mogućoj osnovi.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Narodne skupštine Srbije

1813