Slavibor

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Slavibor
Lični podaci
Datum smrti894.
Porodica
PotomstvoDragomir
Knez Lužničkih Srba
Period859894.
PrethodnikŽistibor
NaslednikDragomir, Sveta mučenica Ljudmila

Slavibor je bio lužičkosrpski knez , i otac češke vladarice Ljudmile.

Vladavina[uredi | uredi izvor]

Postao je vladar nakon ubistva kneza Žistibora. Nije poznato da li je učestvovao u ubistvu Žistibora, ili mu je Ludvig II dopustio.[1][2]

Slavibor je priznao vlast Franačke. Zajedno sa svojim narodom je učestvovao u ratovima protiv poljskih, čeških plemena i Haveljana. 836. godine je zajedno sa svojim narodom predvodio ustanak, ali je Franačka pobedila. Od 873. godine do 874. godine učestvovao je u pobunama protiv Franačke.[1][2]

869. godine su se ujedinila plemena pored reke Beli Halštrof sa Suselcima, Česima i drugim susedima, Glomačima, Milčanima, Lužičanima i uspeli da prodru preko stare tirinške granice u Istočnofranačkom carstvu.[3] Posle početka borbe za vlast protiv Karolinga oko 875. godine, Slavibor je poboljšao svoje odnose sa susednim plemenima, a zatim je posle ustanka 877. i 880. godine[2], kada su se Glomači, Česi i Srbi sa drugim okolnim susedima podigli ustanak[4], postao nezavisan knez, što je Franačka nominalno priznala. Ustaničke pokrete savladali su franački grofovi i vojvode koji su vladali u nekim oblastima.[4]

Između 883. godine i 890. godine je priznao vlast Svatopluka I, kneza Velikomoravske kneževine, pa mu je to omogućilo da se oslobodi od Franačke vlasti. Vlast Velikomoravske kneževine je bila nominalna. Umro je 894. godine. Njegovu vlast je nasledio njegov sin Dragomir, koji je 897. godine oslobođen vlasti Velikomoravske kneževine.[5]

Možda je bio i pšovanski vojvoda (kao što je navedeno iz Češke hronike i Kristanove legende), gde je takođe opisan kao knez Milčana.[1] Prema nekim legendama, imao je sina Houseka, koji je sagradio zamak u Češkoj kod Blatce.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Dušan Třeštík, Počátky Přemyslovců. Vstup Čechů do dějin (530—935), Nakladatelství Lidové noviny, Praha, 1997, ISBN 80-7106-138-7, S. 144
  2. ^ a b v Labuda G., Sławibor, Słownik starożytności słowiańskich, t. 5, 1975, s. 239.̈
  3. ^ Rastko.org, Lužički Srbi u srednjem veku
  4. ^ a b Rastko.org, Lužički Srbi u srednjem veku
  5. ^ Moravský historický sborník, 1999–2001
Knez Lužničkih Srba

859894.