Slatinska staništa Selevenjske pustare

Koordinate: 46° 8′ 48″ N 19° 54′ 19″ E / 46.14667° S; 19.90528° I / 46.14667; 19.90528
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Selevenjske pustare
Selevenjske pustare - slatinsko stanište
Slatinska staništa Selevenjske pustare na karti Srbije
Slatinska staništa Selevenjske pustare
Lokacija27km od Subotice
Država Srbija
Koordinate46° 8′ 48″ N 19° 54′ 19″ E / 46.14667° S; 19.90528° I / 46.14667; 19.90528
Nacionalni rangSpecijalni rezervat prirode

Slatinska staništa u okviru Specijalnog rezervata prirode „Selevenjske pustare” se nalaze na severoistoku Bačke i po svojim odlikama predstavljaju specifičan prostor sa naglašenim prirodnim obeležjima.

Slatine[uredi | uredi izvor]

Slatine ili slana zemljišta su zemljišta koja se nalaze pod uticajem alkalnih soli i u kojima je natrijum odlučujući faktor. Slatine su hidro-halogene tvorevine, i u njihovom stvaranju prva uloga pripada vodi i solima. Slatine su zemljišta koja su usled procesa zasoljavanja i alkalizacije, odnosno rasoljavanja i dealkalizacije, izmenila više ili manje svoje prvobitne osobine.

Za ekologiju i poljoprivredu slatine su značajna grupa zemljišta pošto se na njima razvijaju posebni ekološki tipovi biljaka- halofite. Shodno činjenici da su to vrste koje su prilagođene životnim uslovima sa visokim koncentracijama soli u zemljištu, one predstavljaju retke i specifične zajednice a samim tim je i životinjska komponenta koja ih prati specifična. Usled velike koncentracije soli u zemljištu, slatine predstavljaju nepovoljnu sredinu za uzgajanje poljoprivrednih kultura.

Slatine, u širokom smislu, predstavljaju kompleksnu grupu zemljišta koja se, i pored nekih bitnih zajedničkih osobina, među sobom u mnogo čemu razlikuju, tako da se može izdvojiti nekoliko njihovih tipova. Jedna od glavnih osobina slatina je njihov sadržaj u alkalnim solima, mada u pogledu vrste i koncentracije tih soli postoje velike razlike.

Na osnovu procesa koji vladaju u njima, koncentracije i karaktera soli kao i fizičkih osobina, tipične slatine se mogu podeliti na tri grupe:

solončak — slana zemljišta bogata vodorastvorljivim solima. Mogu se podeliti na slanice (dominiraju hloridi i sulfati), sodnjače (dominira soda) i soliternjače (dominiraju nitrati).

solonjec — slana zemljišta u kojima su štetne soli u većoj ili manjoj meri isprane, dok je adsorptivni kompleks zasićen pretežno Na-jonima.

solođ — u njima je iz adsorptivnog kompleksa istisnut i natrijum, i to jonima vodonika ili nekim drugim.

Položaj[uredi | uredi izvor]

Slatinska staništa se nalaze u okviru Specijalnog rezervata prirode „Selevenjske pustare”, koje se nalazi na severoistoku Bačke. SRP „Selevenjske pustare” u stvari predstavlja krajnje istočne ogranke Subotičko-Horgoške peščare sa nadmorskim visinama od 85 do 93m. U pitanju je najkontinentalniji deo Vojvodine.

Biljni svet[uredi | uredi izvor]

Otvorena, suva i topla staništa Selevenjskih pustara pokriva stepska vegetacija. Osnovne karakteristike ovog tipa staništa su odraz ekoloških prilika na kontaktu lesa i peska. Na peskovitoj podlozi nestabilna peščarska vegetacija postepeno prerasta u stepsku specifičnih odlika. Posebno su zanimljive stepe na crnici na “lesnim ostrvacima”. Neznatno su uzdignute nad depresijama koje su pod slatinama. Zbog toga neki slatinski elementi ulaze u građu ovih stepa, što je jedinstveno u širim razmerama. Stepske zajednice dominiraju Rezervatom kome daju panonski pustarski pečat. Ugrožene su privođenjem kulturi, pretvaranjem u njive i voćnjake. Iskonske stepske pustare su indikatori nekadašnjih kserotermnih staništa, pa u svojoj građi obuhvataju reliktne i endemske vrste, mnoge orhideje, kao i vrste od međunarodnog značaja za očuvanje biološke raznovrsnosti

U uslovima kada isparavanje prelazi ukupne godišnje padavine dolazi do taloženja suvišnih rastvorljivih soli na površini tla. Na prostoru Selevenjske pustare to su tereni sa izraženim mikroreljefom na kojima se razvija Lepidium cartilagineum (=L. crassifolium) ((J. Mayer) Thell.). To je vrsta vezana za slatine Bačke na kojima je graditelj dve zajednice:

- Lepidio crassifolio-Puccinellietum limosae (Rapcs,1927) i Soó,1957' i

- Lepidio crassifolio-Camphorosmetum annuae Soó (1947) 1957

Kao polupustinjski, tj. subturanski element flore, Lepidium cartilagineum se javlja na najljućim solončacima, često u populacijama koje kao prsten oivičavaju prostor koji se beli od nataložene soli. Ovakve sastojine konstatovane su u regionu Kanas bare, u depresijama uz prugu u blizini Horgoša i na Stočnom pašnjaku, kao i na području lokaliteta Lofej.

Faktori ugrožavanja slatinskih staništa[uredi | uredi izvor]

Fragmentacija[uredi | uredi izvor]

Površine pod prirodnom vegetacijom su izuzetno male, te se na njima ne mogu odvijati prirodni procesi i opstati stabilne populacije. Obrađene površine u zaštitnoj zoni između prirodnih fragmenata onemogućavaju kretanje sitnih životinja i otežavaju raznošenje semena i plodova. Tako su sve više ugrožene populacije retkih vrsta, jer na malim prostorima žive male populacije koje poseduju samo deo varijabilnosti genetskog fonda vrste, pa je i njihova otpornost smanjena. Osim toga na malim površinama nema dovoljno prostora za spontane sukcesije što dovodi do smanjenja diverziteta.

Marginalni uticaj[uredi | uredi izvor]

Velika je dodirna zona prirodne vegetacije sa obrađenim površinama i sa linijama saobraćaja, što pomaže prodor invazivnih vrsta. S druge strane unutrašnji, neometani delovi su male površine ili potpuno nedostaju, što je u suprotnosti sa potrebama životinjskih vrsta za neometanim staništem.

Antropogeni uticaji[uredi | uredi izvor]

Danas su na ovom prirodnom dobru sve raznovrsnije delatnosti koje direktno ili indirektno ugrožavaju opstanak prirodnih retkosti i ukupne prirodne vrednosti područja. Dobar deo prirodnih ekosistema čovek je do danas, postupno uništavao u cilju dobijanja poljoprivrednih površina. Predeo je narušen prvenstveno zbog pretvaranja slatinskih staništa u njive.

Degradacija usled neadekvatnog korišćenja[uredi | uredi izvor]

Na prvom mestu se ističe preterana ispaša a potom i neadekvatno košenje livada

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • dr Branislava Butorac, Ištvan Hulo: Fitocenološke, florističke i ornitološke vrednosti područja „Selevenjske pustare” kao podloga za zaštitu
  • Bojana Nadaždin: Fauna stenica (Heteroptera, Insecta) stepskih i slatinskih staništa SRP „Selevenjske pustare” - master rad
  • Plan upravljanja: SRP „Selevenjske pustare” za period 2012-2021

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]