Pređi na sadržaj

Слатински пелин

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Slatinski pelin
Slatinski pelin (Artemisia santonicum)
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Divizija:
Klasa:
Red:
Porodica:
Rod:
Binomno ime
Artemisia santonicum
Sinonimi[1]
  • Absinthium santonicum (L.) Gueldenst. ex Ledeb.
  • Artemisia boschniakiana (Besser) DC.
  • Artemisia kumykorum Minat.
  • Artemisia maritima var. boschniakiana Besser
  • Artemisia maritima subsp. monogyna (Waldst. & Kit.) Gams
  • Artemisia maritima subsp. monogyna (Waldst. & Kit.) Hegi
  • Artemisia monogyna Waldst. & Kit.
  • Artemisia mutabilis Salisb.
  • Artemisia praticola Klokov
  • Artemisia santonica Pursh
  • Artemisia santonicum subsp. monogyna (Waldst. & Kit.) Dostál
  • Artemisia santonicum subsp. monogyna (Waldst. & Kit.) Leonova
  • Artemisia santonicum subsp. santonicum
  • Artemisia stepposa B.Keller
  • Seriphidium monogynum (Waldst. & Kit.) Poljakov
  • Seriphidium santonicum (L.) Soják
  • Seriphidium santonicum var. santonicum

Slatinski pelin (lat. Artemisia santonicum) višegodišnja je polužbunasta biljka koja spada u porodicu glavočika (lat. Asteraceae). Raste na zaslanjenom zemljištu i tipičan je predstavnik slatinskih zajednica. U Srbiji raste samo u Vojvodini.

Opis[uredi | uredi izvor]

Slatinski pelin je višegodišnja, polužbunasta biljka, od 20 do 60 centimetara visoka. Nadzemni rizom je sa busenastom lisnom rozetom, bez izdanaka. Stabljika je metličasto granata, belo pustenasto dlakava, ustajuća ili uspravna.

Listovi su belo pustenasto dlakavi, katkad ogole; u donjem delu stabljike listovi su sa kratkim drškama, ove pri osnovi uvaste, perasto deljeni; listovi koji podupiru glavice su linearni, nedeljeni.

Glavice su 2—3 milimetra u prečniku, sa vrelo kratkim drškama ili sedeće, mnogobrojne, uspravne ili viseće u metličastim cvastima. Listići involukruma su nejednaki, izduženi; spoljašnji listići su zeljasti, često pustenasto dlakavi; unutrašnji listići su najčešće svi dvopolni (retko u sredini ženski cvetovi). Obodni cvetovi imaju kraće krunične cevi i jako strčeće stubićime, plodni. Unutrašnji cvetovi su najčešće sterilni. Biljka cveta od avgusta do oktobra.

Varijabilnost vrste[uredi | uredi izvor]

  • subsp. maritima — stabljika manje više od 20 do 40 (50) centimetara visoka, zeljasta. Stalno je snežnobelo pustenasto dlakava. Listovi manje više od 2 do 4 centimetra dugački, u predelu cvasti su najčešće nedeljeni. Glavice su uspravne, sa izuzetkom najviše sa drškama; grančice su najčešće savijene. Biljka cveta od avgusta do oktobra.
  • subsp. monogyna — stabljika skoro ogoli, smeđasta. Listovi su manje više od 1 do 3 centimetra dugački, u donjem delu stabljike listovi se osuše u vreme cvetanja. Grane, grančice i drške glavica su uspravne. Glavice su najčešće sedeće, manje više sa jajastim listićima involukruma. Biljka cveta od septembra do oktobra.

Rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]

Vrsta naseljava Evropu (uglavnom zapadna, srednja i južna), južni deo evropskog dela nekadašnjeg SSSR-a, aralo-kaspijsku oblast, srednju Aziju do Transbajkala i Mongolije. Evroazijski je florni element.

Stanište[uredi | uredi izvor]

Biljka je prirodnih slatinskih stepa, halofila: ne samo da podnosi već i preferira zaslanjenost. Slatinski pelin je u Evropi ugrožena biljka, zbog sužavanja pravih slatina na kojima su opstali specifični uslovi kojima se prilagodila: periodična poplavljenost i letnje "cvetanje soli" tokom isušenja.[2]

Status zaštite[uredi | uredi izvor]

Prema Pravilniku o proglašenju i zaštiti strogo zaštićenih i zaštićenih divljih vrsta biljaka, životinja i gljiva nalazi se u: Prilogu II Zaštićene divlje vrste biljaka, životinja i gljiva.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Artemisia santonicum L.”. The Plant List. Pristupljeno 13. 9. 2017. 
  2. ^ „bioras.petnica.rs”. Arhivirano iz originala 13. 09. 2017. g. Pristupljeno 13. 09. 2017. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Josifović M. (1964–1980): Flora SR Srbije VII. SANU, Beograd.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]