Srčani ciklus

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Srčani događaji tokom srčanog ciklusa. Na slici su prikazana dva srčana ciklusa

Srčani ciklus je period od početka jedne kontrakcije srca do početka druge, a svaki počinje generisanjem akcionog potencijala u sinusnom čvoru.[1][2][3][4][5][6]

Trajanje srčanog ciklusa[uredi | uredi izvor]

Aakcioni potencijal putuje kroz obe pretkomore srca, a preko AV-snopa ulazi u komore. AV-čvor i vlakna oko njega usporavaju provođenje akcionog potencijala od pretkomora ka komorama za oko 0,1 sekundu. To usporavanje omogućava pretkomorama da se kontrahuju i upumpaju krv u komore pre nego komore otpočnu svoju kontrakciju. Srčani ciklus je sličan za levu i desnu komoru, mada postoje vremenske razlike u širenju talasa depolarizacije, ali i značajne razlike vrednosti pritiska u plućnoj i sistemskoj cirkulaciji (pritisak u sistemskoj cirkulaciji je 6-7 puta veći u odnosu na plućnu).[7][8][9]

Vreme trajanja srčanog ciklusa zavisi od frekvencije srčanog rada. Pri najčešćoj srčanoj frekvenciji od 70-80 otkucaja u minuti, srčani ciklus traje oko 0,8 sekundi (60/75 = 0,8), od čega 2/3 otpada na fazu dijastole, a 1/3 na fazu sistole. Kod osobe sa srčanom frekvencijom od 60 otkucaja u minuti, srčani ciklus iznosi 1 sekundu (60/60 = 1); kod osoba sa frekvencijom od 70 otkucaja u minuti, jednak je 60/70 = 0,85 i tako dalje. Srčani ciklus ima ukupno osam faza, a pri frekvenciji od 75 otkucaja u minutu, njegovo trajanje iznosi 0,8 sekundi, pri čemu na sistolu komora otpada 0,3 sekunde, a na dijastolu 0,5 sekundi. Sistola pretkomora traje 0,1 sekund, a dijastola 0,7 sekundi. Sledi prikaz svih faza srčanog ciklusa pri normalnoj frekvenciji od 75 otkucaja u minuti.[10][11]

Sistolna komora (0,3 sekunde)
  • Faza izovolumetrijske kontrakcije (0,05 s)
  • Faza izbacivanja krvi (0,25 s)
  • faza brzog izbacivanja krvi, tj. brze ejakulacije (oko 0,10 s)
  • faza sporog izbacivanja (0,15 s)
Dijastolna komora (0,5 sekundi)[12]
  • Protodijastolična faza (0,04 s)
  • Faza izovolumetrijske relaksacije (0,08 s)
  • Rana faza brzog punjenja (0,09 s)
  • Faza laganog punjenja- dijastaza (0,19 s)
  • Presistolična faza (kasna faza brzog punjenja- oko 0,1 s)

Sistolna komora.[13][uredi | uredi izvor]

  • Izovolumetrijska kontrakcija je prva faza kojom započinje sistolna komora, a nastaje oko 50 milisekundi posle QRS kompleksa (koji označava depolarizaciju komora). Za vreme ove faze komora je puna krvi; AV-zalisci se zatvaraju, a semilunarni se još nisu otvorili. Dolazi do naglog porasta pritiska u komori i do pojave prvog srčanog tona (sistolni, С1).[14]
  • Faza izbacivanja krvi nastaje kada pritisak u levoj komori poraste iznad pritiska u aorti, aortni zalisci se tada otvaraju i dolazi do izbacivanja krvi iz leve komore u aortu. Isti događaji odigravaju se i u desnom srcu, tj. plućnom krvotoku. Ova faza se može podeliti na raniju (kraću), tj. fazu brzog izbacivanja i kasniju (dužu), odnosno fazu sporog izbacivanja.[15]
  • Za vreme III faze sporog izbacivanja (kasne sistole) započinje relaksacija muskulature komora i dolazi do pada pritiska u njima. Iako pritisak u komorama pada na vrednosti ispod aortnog, krv nastavlja sporo da ističe iz leve komore u aortu usled inercije toka krvi prema napred, što je omogućeno inercijalnom akceleracijom u ranoj fazi sistole.[16]

Dijastolna komora.[17][uredi | uredi izvor]

Pri normalnoj srčanoj frekvenciji od 75 otkucaja u minuti, dijastola komora traje 0,5 s (500 ms) i deli se na pet faza.[18][19]

  • Protodijastola označava kraj sistole. Ona predstavlja momenat kada dolazi do tendencije promene toka krvi iz aorte u levu komoru. U tom momentu tendencije krvi za suprotnim tokom dolazi do odvajanja listova semilunarnih zalistaka od zida aorte početka i nastanka drugog srčanog tona. Traje 0,04 s.
  • Faza izovolumetrijske relaksacije je druga faza dijastole, gde dolazi do zatvaranja semilunarnih zalistaka, a AV-zalisci se još nisu otvorili. Tokom ove faze, volumen krvi u komorama je najmanji, a usled odvajanja, lepršanja i zatvaranja semilunarnih zalistaka, nastaje drugi srčani ton (dijastolni, С2). Karakteriše se relaksacijom komorske muskulature i padom pritiska u njima, spuštanjem baze srca i povećavanjem pretkomora. Pri tome ne dolazi do promene volumena komora, a pritisak u njima je blizu nule, pa i ispod nule - najmanji pritisak u toku srčanog ciklusa. Traje 0.08 s.[20]
  • Rana faza brzog punjenja nastaje usled drastičnog pada pritiska u prethodnoj fazi. Tada dolazi do otvaranja AV-zalistaka i naglog prelaska krvi iz pretkomora u relaksirane komore. Brzi prelazak krvi iz pretkomora u relaksirane komore dovodi do pada pritiska u pretkomorama i naglog povećanja komorskog volumena. U ovoj fazi nastaje treći srčani ton (С3) zbog vibracija izazvanih brzim i naglim ulaskom krvi kroz mitralno ušće. Traje 0,09 s.
  • Faza laganog punjenja (dijastaza) je najduži period pri normalnom trajanju srčanog ciklusa i iznosi oko 0,19 s kod frekvencije od 75 otkucaja u minuti. Krv koja venskim prilivom dolazi u pretkomore pasivno utiče na komore i dodatno ih puni, uz neznatan porast pritiska u pretkomorama i komorama (pretakanje krvi iz pretkomora u komore).
  • Presistolička faza (kasna faza brzog punjenja) nastaje kao rezultat sistole pretkomora i traje oko 0,1 s. U ovoj fazi nastaje četvrti srčani ton (С4) i blagi porast pretkomorskog, komorskog i venskog pritiska, što se na flebogramu pojavljuje kao a-talas. Pored toga, komorski volumen se može povećati za 20-30 procenata. Pošto je kontrakcijom pretkomora u ovoj fazi došlo do brzog punjenja komora krvlju, volumen i pritisak u njima se naglo povećavaju i AV-zalisci se zatvaraju. Pritisak krvi u komorama na završetku sistole pretkomora i zatvaranje AV-zalistaka naziva se ventrikularni end-dijastolni pritisak (VEDP). U normalnim uslovima, on je u levoj komori manji od 12 mmHg, i manji od 5 mmHg u desnoj komori. Volumen krvi u komori neposredno pred početak njene kontrakcije naziva se ventrikularni end-dijastolni volumen (VEDV), koji normalno iznosi 120-140 ml. Količina krvi koja ostaje u komori na kraju ejekcione faze naziva se ventrikularni end-sistolni volumen (VESV), tj. rezidualni volumen, i normalno iznosi 40-60 ml.

Udarni volumen[uredi | uredi izvor]

Udarni volumen predstavlja količinu krvi koja se izbacuje iz komore pri svakoj sistoli i normalno je jednak VEDV minus VESV, odnosno 70-80 ml u miru.[21] Deljenjem vrednosti udarnog volumena sa VEDV, dobija se ejekciona frakcija, koja normalno iznosi 60%-70% (0,60-0,70), ali može se značajno smanjiti kod bolesnika sa disfunkcijom komora.[22][23][24]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „19.1 Heart Anatomy - Anatomy and Physiology | OpenStax”. openstax.org (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-01-23. 
  2. ^ Chung CS. How myofilament strain and strain rate lead the dance of the cardiac cycle. Arch Biochem Biophys. 2019 Mar 30;664:62-67. [PMC free article] [PubMed]
  3. ^ Castillo Moya A, Del Pozo Bascuñán P. [Cardiopulmonary Interactions: From Physiology to Clinic]. Rev Chil Pediatr. 2018 Oct;89(5):582-591.
  4. ^ Koschate J, Drescher U, Werner A, Thieschäfer L, Hoffmann U. Cardiovascular regulation: associations between exercise and head-up tilt. Can J Physiol Pharmacol. 2019 Aug;97(8):738-745.
  5. ^ „Video: Cardiac Cycle”. Merck Manuals Professional Edition (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 29. 01. 2021. g. Pristupljeno 2021-01-23. 
  6. ^ Buckley, Gabe (2017-02-12). „Cardiac Cycle”. Biology Dictionary (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-01-23. 
  7. ^ Gersh, Bernard J. (2000). Mayo Clinic Heart Book. New York: William Morrow. str. 6—8. ISBN 0-688-17642-9. 
  8. ^ Walter F. Boron, Emile L. Boulpaep (2016) Medical Physiology (3rd Edition) Elsevier. ISBN 978-1-4557-4377-3.
  9. ^ Nishimura RA, Borlaug BA. Diastology for the clinician. J Cardiol. 2019 Jun;73(6):445-452. [PubMed]
  10. ^ Topol, Eric J. (2000). Cleveland Clinic Heart Book. New York: Hyperion. str. 4—5. ISBN 0-7868-6495-8. 
  11. ^ DeMers D, Wachs D. StatPearls [Internet]. StatPearls Publishing; Treasure Island (FL): Aug 22, 2020. Physiology, Mean Arterial Pressure.
  12. ^ Little, William C.; Downes, Thomas R. (1990). „Clinical evaluation of left ventricular diastolic performance”. Progress in Cardiovascular Diseases. 32 (4): 273—290. PMID 2405454. doi:10.1016/0033-0620(90)90017-v. 
  13. ^ Editors, B. D. (2017-02-12). „Systole”. Biology Dictionary (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-01-23. 
  14. ^ „Cardiac cycle”. Kenhub (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-01-23. 
  15. ^ Biga, Lindsay M.; Dawson, Sierra; Harwell, Amy; Hopkins, Robin; Kaufmann, Joel; LeMaster, Mike; Matern, Philip; Morrison-Graham, Katie; Quick, Devon (2019), 19.3 Cardiac Cycle (na jeziku: engleski), OpenStax/Oregon State University, Pristupljeno 2021-01-23 
  16. ^ Biologydictionary.net Editors. “Systole.” Biology Dictionary, Biologydictionary.net, 12 Feb. 2017, https://biologydictionary.net/systole/.
  17. ^ Editors, B. D. (2017-02-12). „Diastole”. Biology Dictionary (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-01-23. 
  18. ^ Biologydictionary.net Editors. “Diastole.” Biology Dictionary, Biologydictionary.net, 12 Feb. 2017, https://biologydictionary.net/diastole/.
  19. ^ „CV Physiology | Cardiac Cycle”. www.cvphysiology.com. Приступљено 23. 1. 2021. 
  20. ^ „The Cardiac Cycle - Pressures in The Heart”. TeachMePhysiology. Приступљено 2021-01-23. 
  21. ^ Wright, Bruce Eric (2017). „The Wright Cardiac Cycle Table: A Novel Tool to Teach the Cardiac Cycle”. The FASEB Journal (на језику: енглески). 31 (S1): 576.54. ISSN 1530-6860. Архивирано из оригинала 02. 03. 2022. г. Приступљено 23. 01. 2021. 
  22. ^ Bellenir, Karen (2000). Heart Diseases and Disorders Sourcebook, 2nd ed. Detroit: Frederick G. Ruffner, Jr./Omnigraphics. ISBN 0-7808-0238-1. str. 65–67.
  23. ^ Kim IC, Hong GR. Intraventricular Flow: More than Pretty Pictures. Heart Fail Clin. 2019 Apr;15(2):257-265.
  24. ^ van der Pol A, van Gilst WH, Voors AA, van der Meer P. Treating oxidative stress in heart failure: past, present and future. Eur J Heart Fail. 2019 Apr;21(4):425-435. [PMC free article] [PubMed]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]