Tabloidno novinarstvo

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Tabloidno novinarstvo je naziv za kakvoću novinarskih tekstova koje obeležavaju kratke, senzacionalne vesti s puno fotografija.[1] Obično sadrže vrlo malo analiza i komentara, uz vrlo uočljive i senzacionalističke naslove, a često se bave tendencionalno senzacionalističkim sadržajima. Velik prostor posvećuju vestima o kriminalu, skandalima i privatnom životu šou-biznis (muzičkih, sportskih, filmskih i sl) ličnosti.

Sama reč „tabloid” je poprimila negativan kontekst u javnome diskursu, iako ona ne označava ništa sporno. „Tabloid” se prvobitno koristio za nešto manji format novina od kalasičnog oblika. Međutim, senzacionalistička štampa je upravo krenula da izlazi u ovom formatu prema čemu je sad prepoznatljiva. Te zato logički dolazi do sitlske figure sinegdohe i metonimije. Ukratko, štampa koja izlazi u tabloidnom formatu ne mora biti senzacionalistička (nizozemski NRC Handenlzbald), kao što ni senzacionalistička štampa ne mora izlaziti u tabloidnom formatu (primer je srpski dnevnik Alo s početka izlaženja).

Prvi srpski tabloid su bile Male novine (dakle manji format od ostalih klasičnih dnevnih novina) na čelu s urednikom Perom Todorovićem.

Tehnike[uredi | uredi izvor]

Žuta štampa svodi vesti na plakatne i privlačne naslove s ciljem prodaje što većeg tiraža. Tehnike koje se u tu svrhu koriste su:

  • preuveličavanje,
  • koncentraciju na skandale,
  • senzacionalizam,
  • nestručno prenošenje informacija
  • iznošenje neutvrđenih informacija.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Zelizer 2000

Literatura[uredi | uredi izvor]