Tehnička keramika

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
primeri posuda od keramike

Pod keramikom podrazumevaju se proizvodi dobijeni od mešavine gline, kvarca i drugih silikatnih materijala, koji se pečenjem na temperaturi 800−1600 stepeni prevode u čvrsta alumosilikatna jedinjenja.[1]

Podela proizvoda[uredi | uredi izvor]

S obzirom na kompaktnost mase, keramički proizvodi se dele na proizvode sa poroznom masom i proizvode sa polustopljenom masom.[2] Kod proizvode sa sa poroznom masom upijanje vode je veće od 5% (u proseku 8 do 20%), a kod proizvoda sa polustopljenom masom upijanje vode je manje od 5% (najčešće 1 do 4%).

Najvažniji keramički proizvodi sa poroznom masom su: opeka, blokovi za zidanje, crep, drenažne cevi, itd. Temperatura pečenja ovih proizvoda kreće se od 800 do 1000 stepeni.

U proizvode sa polustopljenom masom spadaju: polčiće za podove i zidove, keramičke cevi, i dr. Temperatura pečenja je između 1200 i 1400 stepeni.

Glina za proizvodlju keramike[uredi | uredi izvor]

Osnovna sirovina za dobijanje keramičkih proizvoda je glina. Glina se može definišati kao zemljasta mineralna masa sposobna da sa vodom obrazuje platično testo, koje nakon sušenja održava datu formu, a posle pečenja postaje čvrst materijal.

Vrsta glina[uredi | uredi izvor]

  • kaolin
  • porcelanska glina
  • grnčarska glina
  • laporovita glina
  • ciglarska glina

Tehnološka svojstva gline[uredi | uredi izvor]

osnovna svojstva gline su plastičnost, stvrdnjavanje, skupljanje i pečenje.

Plastičnost[uredi | uredi izvor]

predstavlja sposobnost gline da pod pritiskom formira određeni oblik, koji se zadržava i po prestanku dejstva pritiska. Plastičnost zavisi od stepena "masnoće" gline, odnosno od sadržaja kaolina.

Stvrdnjavanje[uredi | uredi izvor]

nastaje tokom sušenjem glinenog testa na vazduhu. uslovljeno je prisustvom različitih primesa koje su sposobne da odigraju ulogu vezivnog sredstva.

Skupljanje[uredi | uredi izvor]

gline su uslovljeno je gubitkom vode. veličina skupljanja varira u vrlo širokim graničama: od 2 do 3% do 10-12%. osim skupljanja na vazduhu, glina trpi izvesne zapreminske promene i tokom procesa menja (u granicama 2-8%).

Pečenjem[uredi | uredi izvor]

gline dolazi do vrlo velikih promena u njenoj strukturi i sastavu. Zagrevanjem do 100 stepeni glina gubi celokupnu slobodnu vodu, postaje suva i krta.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Proslav Trifunović, Rade Tokalić i Nenad Đukanović, Materijali u Rudarstvu, Univerzitet u Beogradu, Rudarsko-Geološki fakultet, Beograd 2009.
  2. ^ Ceramic Tile and Stone Standards. Ctioa.org.