Fališćani

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Fališćani među Latinima, Etrurcima i Umbrima (Gvozdeno doba)

Fališćani ili Falisci (lat. Falisci, stgrč. Φαλίσκοι) su drevni italski narod, koji je živeo na severu Lacija. Govorili su jezikom koji je sličan latinskom. Drevni hroničari povezivali su Fališćane sa Pelazgima (Dionisije iz Halikarnasa) i Etrurcima (Strabon), što se objašnjava njihovim ranim ulaskom u kulturnu sferu Etruraca. Centar Fališćana bio je grad Falerija. Po arheološkim nalazima, kultura ovog naroda bila je bliska Vilanovanskoj kulturi, dok se u kasnijim slojevima primećuje kontakt sa Grcima i Feničanima. U istorijsko doba, postali su južna periferija Etrurije.

Uprkos dominacije Etruraca, Fališćani su sačuvali mnoge karakteristike svog italskog porekla. Poštovali su boginje Junonu Kviritis[1] i Feroniju,[2] i kult boga Soranusa na planini Monte Sorakte (lat. mons Soracte)[3]

Rimljani su ih pokorili 241. godine pre nove ere, i asimilovali.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Ovidije, Fasti, VI.49.
  2. ^ Tit Livije, Istorija Rima, xxvi.11.
  3. ^ Plinije, Poznavanje prirode, vii.2.19.