Felkišer beobahter

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Folkišer beobahter (nem. Völkischer Beobachter; Narodni posmatrač) je bio novinski list Nacionalsocijalističke nemačke radničke partije (NSDAP ili Nacistička partija) od 1920. Prvo je izlazio nedeljno a onda od 8. februara, 1923. dnevno. Dvadeset i pet godina je učestvovao u stvaranju javnog lica nacističke partije.

Metalni reklamni znak Felkišer beobahtera

Borbene novine nacionalsocijalističkog pokreta Velike Nemačke (Kampfblatt der nationalsozialistischen Bewegung Großdeutschlands) vodi poreklo od Minhenskog posmatrača (Münchner Beobachter) koji je 1918. kuplo Društvo Tule, a u avgustu 1919. je preimenovan u Felkišer beobahter. NSDAP je kupio novine 1920. na inicijativu Ditera Ekarta, koji je postao prvi urednik. 1921, Hitler je kupio sve akcije u preuzeću, što ga je učinilo jedinim vlasnikom novina.[1].

Tiraž je prvobitno bio oko 8.000 primeraka, ali je povećan na 25.000 u jesen 1923. usled velike tražnje tokom okupacije Rura. Te godine je urednik postao Alfred Rozenberg. Nakon zabrane NSDAP posle Pivničkog puča, 9. novembra, 1923, novine su morale da prestanu da izlaze, ali su nastavljene nakon ponovnog osnivanja partije, 26. februara, 1925. Tiraž je rastao sa uspehom Nacističke partije, dostigavši više od 120.000 1931. i 1,7 miliona do 1944.

Možda najčuveniji članak objavljen u Beobahteru je bio intervju sa Hansom Frankom, generalnim gubernatorom okupirane Poljske, 6. juna, 1940. Povod je bila široko distribuirana objava o egzekuciji sedam čeških studenata u Čehoslovačkoj. Na to je on rekao:

Poslednje izdanje je datirano na 30. april 1945, ali nije distribuisano.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Claus Hant, http://www.younghitler.com/, Young Hitler, London, 2010. pp. 414
  2. ^ Czapski 1987, str. 306.
  3. ^ Davies, Norman (2003). Rising '44: The Battle for Warsaw. Viking. str. 84. ISBN 978-0-670-03284-6. , gde je dat prevod originalnog citata: U Pragu su postavljeni veliki crveni posteri na kojiima je pisalo da je sedam Čeha danas streljano. Rekoh sebi, 'Ako bih ja morao da objavljujem postere za svakih sedam streljanih Poljaka, šume Poljske ne bi bile dovoljne za proizvodnju papira.'

Literatura[uredi | uredi izvor]