71. pješadijski puk (Austrougarska vojska)

71. pješadijski puk, zvanično Carski i kraljevski pješadijski puk „Galgoci” br. 71 (njem. Kaiserliches und königliches Infanterieregiment „Galgótzy“ Nr. 71), bio je ugarski (slovački) pješadijski puk u sastavu Zajedničke vojske Austrougarske. Puk je poznat još i kao 71. trenčinski pješadijski puk (slč. Trenčiansky 71. peší pluk), jer se štab jedinice nalazio u kasarni u Trenčinu. Puk se sastojao uglavnom od Slovaka iz Ugarske i proslavio se ne toliko svojim uspjehom na frontovima Prvog svjetskog rata, nego pobunom u srpskom gradu Kragujevcu, zbog čega su streljana 44 pripadnika puka.

Istorija

Osnivanje i struktura

Usljed velikih vojnih neuspjeha Austrijskog carstva, 1859. godine otpočet je niz velikih vojnih reformi. Kao dio reorganizacije vojske, na osnovu starih pješadijskih bataljona i pješadijskih pukova počeli su se formirati novi pješadijski pukovi. Dana 1. februara 1860. godine na osnovu linijskog pješadijskog bataljona, sačinjenog od dobrovoljaca iz 8, 12. i 54. pješadijskog puka, osnovan je novi 71. pješadijski puk. U različito vrijeme, zaštitnici puka bili su:

• 1860—1870: veliki vojvoda Toskane Leopold II
• 1870—1886: baron Rudolf fon Rosbaher
• 1889—1891: grof Helmut Moltke
• 1891—1918: Galgoci

Puk se sastojao iz četiri bataljona: 1. sa sjedištem u Trnavi, 2. i 3. sa sjedištem u Trenčinu i 4. sa sjedištem u Bratislavi. Godine 1886. puk je imao vatreno krštenje u austro-italo-pruskom ratu, a 1882. štab puka je premješten u Trenčin.

Nacionalni sastav puk 1914. godine bio je sljedeći: 85% pripadnika bili su Slovaci, a 15% bili su pripadnici drugih nacionalnosti. U puku su služili stanovnici Trenčinske, Oravske i Turčjanske županije.