AP2 adapter

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

AP2 adapterski kompleks je multimerni protein koji dejstvuje na ćelijskoj membrani pri internalizaciji ćelijskog sadržaja u klatrinom posredovanoj endocitozi.[1] On je stabilan kompleks sa četiri adaptina koji ima strukturu sa osnovnim domenom i dva dodatna domena vezana za osnovni domen polipeptidnim linkerima. Osnovni domen se vezuje za membranu i za teret koji će biti internalizovan. Alfa i beta dodatni domeni se vezuju za pomoćne proteine i za klatrin. Njihove interakcije omogućavaju vremensku i prostornu regulaciju konstrukcije klatrinom pokrivenih vezikula i njihovu endocitozu.

AP-2 kompleks je heterotetramer koji se sastoji od dva velika adaptina (alfa ili beta), srednjeg adaptina (mi), i malog adaptina (sigma):

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Pearse BM, Smith CJ, Owen DJ (2000). „Clathrin coat construction in endocytosis”. Curr. Opin. Struct. Biol. 10 (2): 220—8. PMID 10753805. doi:10.1016/S0959-440X(00)00071-3. 

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]