RIP

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

RIP (engl. Routing Information Protocol) je prvi razvijen i najjednostavniji protokol rutiranja. Zbog svoje jednostavnosti danas se još uvek koristi u mrežama sa malim brojem rutera. Prvobitno je opisan u RFC 1058 dokumentu, da bi kasnije nakon niza izmena [1][2] izašla i druga, poboljšana verzija protokola RIPv2 definisana u dokumentu RFC 2453 (novembra 1998.). RIP je interni protokol rutiranja (engl. Interior Gateway Routing Protocols). Koristeći Belman-Fordov algoritam (engl. Bellman-Ford Algorithm) dinamički ažurira tabele rutiranja rutera unutar istog autonomnog sistema. Kao metriku uzima skok (engl. hop) to jest udaljenost od mreže, što ga svrstava u grupu protokola rutiranja na osnovu vektora udaljenosti (engl. Distance Vector Routing Protocols).

RIPv1[uredi | uredi izvor]

RIPv1 je razvijen 1980-ih. godina u kompaniji Ziroks (engl. Xerox) iz ranije verzije protokola (GWINFO) (engl. Gateway Information Protocol). Razvojem Ziroksovih mrežnih sistema iz (GWINFO) protokola proizašao je RIPv1. Ubrzo, protokol je bio primenjen u mrežnim sistemima različitih proizvođača, što je dovelo do njegove standardizacije 1988. godine.
RIPv1 ima sledeće ključne karakteristike:

  • Za metriku uzima udaljenost izraženu u broju rutera do odredišne rute (IP mreže): svaki pređeni ruter predstavlja jedan skok.
  • Najviše skokova do destinacije može biti 15, iznad čega se dotična mreža smatra nedosežnom.
  • RIPv1 informacije o rutama se šalju po svim interfejsima (kao broadkast poruke).
  • Poruke se šalju periodično na svakih 30 sekundi ili pri promeni topologije.
  • Kao adrese mreža, koristi klasne IP adrese (u porukama se ne šalje maska).
Format RIPv1 poruke
bit 0-7 8-15 16-31
Komanda Verzija (Polje popunjeno nulama)
Korišćena familija adresa (Polje popunjeno nulama)
IP adresa (adresa mreže)
(Polje popunjeno nulama)
(Polje popunjeno nulama)
Metrika (udaljenost)
Ostale putanje (do 25 ruta, po 5x32 bita)

Navodimo informacije o poljima RIPv1 poruke [3]:

  • Komanda (8 bita): određuje tip poruke (da li je poruka zahtev ili odgovor na zahtev).
  • Verzija (8 bita): za prvu verziju RIP protokola uzima se vrednost 1.
  • Polje popunjeno nulama (16/32 bita): polja predviđena za dalju nadogradnju protokola.
  • Korišćena familija adresa (AFI) (engl. Address family identifier) (16 bita): Za IP protokol uzima se vrednost 1.
  • Adresa mreže (32 bita): klasna adresa mreže, adresa odredišne rute.
  • Metrika (32 bita): udaljenost izražena u broju rutera do odredišne rute.

RIPv2[uredi | uredi izvor]

RIPv2 uvodi sledeća poboljšanja u odnosu na RIPv1:

  • Predstavlja bezklasan protokol rutiranja, pored adrese mreže navodi i podmrežnu masku.
  • Poseduje mehanizme autentikacije, uvedene radi sigurnosti.
  • Podržava podmrežne maske promenljive dužine VLSM (engl. Variable Length Subnet Masking)
  • Umesto broadkast adresa koristi multikast adrese.
  • Podržava manuelno sumiranje ruta.

RIPng[uredi | uredi izvor]

RIPng (engl. Routing Information Protocol next generation) definisan je u dokumentu RFC 2080, predstavlja jednostavan protokol rutiranja, kao i njegovi prethodnici on je isto interni protokol rutiranja na osnovu vektora udaljenosti. RIPng ima sledeće karakteristike:

  • Sličan je RIPv2, na njemu je baziran.
  • Koristi grupu multikast adresa FF02::9 za slanje paketa.
  • Koristi IPv6 za transport, sadrži pored IPv6 adrese mreže i prefiks.
  • Za slanje izmena uzima UDP port 521

Reference[uredi | uredi izvor]

Додатна литература[uredi | uredi izvor]

  • Malkin, Gary Scott (2000). RIP: An Intra-Domain Routing Protocol. Addison-Wesley Longman. ISBN 0-201-43320-6.
  • Edward A. Taft, Gateway Information Protocol (revised) (Xerox Parc, Palo Alto, May, 1979)
  • Xerox System Integration Standard - Internet Transport Protocols (Xerox, Stamford, 1981)

Vidi još[uredi | uredi izvor]