Пређи на садржај

Корисник:AleksandarJo7/песак

С Википедије, слободне енциклопедије

60 Vol Strit[уреди | уреди извор]

60 Vol Strit(bivša zgrada JP Morgan ili Nemačke banke) je


zgrada od 55 spratova, visoka 227 metara na Vol Stritu u finansijskom okrugu donjeg Menhetna u Njujorku, Sjedinjenih Američkih Država. Zgradu su dizajnirali Kevin Roš i Džon Dinkelo iz Roš-Dinkelo, a prvobitno je izgrađen JP Morgan & Co. Cilj dizajna zgrade je bio da se uklopi u okolinu sa postmodernim, grčkim preporodom i neoklasičnim izgledom. Od 2021. godine, Vol Strit 60 je u vlasništvu GIC Singapur-a sa Paramount grupom kao

manjinski vlasnik.

60 Vol Strit se prostire na 160000 metara kvadratnih površine. Četvorospratna osnova zgrade je projektovana sa stubovima koje podsećaju na aritektosnke arkade, dok su gornji spratovi obloženi staklom i kamenom. Osam spratova ispod četvorovodnog krova sadrže uglove koje podsećaju na stubove. U prizemlju se nalazi zatvoreni javni atrijum koji povezuje ulaze u zgradu u ulici Vol i Pajn, sa drvećem i ulazom u metro. Drugi do četvrti sprat su dizajnirani za trgovinu na berzi, dok su drugi spratovi bile kancelarije za J.P Morgan & Co, a kasnije i Nemačku banku.

Ono što je sada zamenilo Vol Strit 60 je nekoliko zgrada koje je zauzela Cities Service. American International Group i Njujork banka su prvobitno planirali poslovnu zgradu od 60 spratova na tom mestu 1979. godine, ali su ovi planovi propali 1982. godine. Mesto je zatim kupila kompanija Park Tower Reality Company, koja ga je 1985. prodala J.P. Morgan-u. Projekat je završen 1989. godine, a J.P. Morgan je zauzeo celu zgradu. Počevši od 2001. godine, zgrada je služila kao američko sedište Dojče banke nakon što je zgrada Dojče banke teško oštećena u napadima 11. septembra. Grupa Paramount kupila je zgradu 2007. godine, a GIC je kupio većinski udeo od Paramount-a 2017. Vlasnici su najavili renoviranje Vol Strit-a 60 2021. godine, nakon što je Dojče banka objavila nameru da se iseli, planovi su izazvali proteste zaštitnika prirode, koji su se zalagali za očuvanje fasade i dvorišta.

Mesto[уреди | уреди извор]

Vol Strit 60 je nalazi u finansijskom okrugu donjeg Menhetna u Njujorku. Zauzima sredinu gradskog bloka između ulica Pajn na severu, Perl na istoku, Vol Strit na jugu i Vilijam na zapadu. [1]Malo nepravilna parcela zauzima 4984 metara kvadratnih sa dužinom od 90,57 metara na Vol Strit-u i širinom od 59,63 metara između ulica Pajn i Vol Strit.

Prethodne zgrade[уреди | уреди извор]

Neposredno pre nego što je je Roš-Dinkelo izgradio sadašnju zgradu, lokacija je sadržala sedam zgrada od broja 52 do 70 Vol Strit-a. Nekoliko od ovih objekta, zajedno sa susednom ulicom Pajn na broju 70, je sredinom 20. veka sadržalo deo sedišta naftne kompanije Cities Service.

Najzapadnija zgrada na lokaciji bila je poslovna zgrada od oko 33 sparta na broju 52 u ulici Vol Strit.

Prvobitna zgrada sa adresom 60 Vol Strit bila je poslovna zgrada međunarodne bankarske korporacije. Zgrada je bila visoka 105 metara.

Arhitektura[уреди | уреди извор]

60 Vol Strit, poznata kao zgrada JP Morgan ili Nemačke banke, dizajnirali su Kevin Roš i Džon Dinkelo iz Roš-Dinkelo.[2] Zgrada se prostire na 160000 metara kvadratnih. Zgrada ima 55 spratova i visoka je 227 metara.

Karakterstike[уреди | уреди извор]

Vol Strit 60 ima 140000 metara kvadratnih prostora koji se može zakupiti.

Atrijum[уреди | уреди извор]

U prizemlju se nalazi zatvoreni javni atrijum od 219 metara kvadratnih [3].[4][5] Prostor je uređen sa sezonskim zasedima. Kada je zgrada projektovana, Roš je odbacio ideju da atrijum bude na otvorenom. Sličan atrijum je planiran 1969. godine za neizgrađenu zgradu u kome bi se nalazila Banka federalnih rezervi Njujorka.[6]

Atrijum je uglavnom ukrašen belim materijalima, uključujući mermerne pločice u obliku cigle.[7] Kroz centar atrijuma prolazi pešački prolaz. Na zapadnoj strani prostora nalaze se kamene skulpture sa izlivnicima i žardinjerama ispod. Na istočmoj strani se nalaze izlozi, sa toaletima i kancelarijskim ulazom.

[8]Zidovi su od granita sa uzorkom od tesana sa zelenim granitom i belim mermerom.

Istorija[уреди | уреди извор]

Cities Service je završio susednu parcelu u ulici Pajn 70 1932. godine i zauzeo je do 1975. godine[9] nakon čega je tu zgradu kupila American International Group-a. Nakon što su lokacije na Vol Strit-u od 54 do 70 srušene 1974. godine,[10] prazna parcela se smatrala lokacijom za Američku i Njujoršku berzu.

Planiranje[уреди | уреди извор]

Park Tower Reality[уреди | уреди извор]

Do početka 1985. godine lokacija je bila potpuno prazna. Park Tower Reality je za kašnjenje okrivio proces gradske dozvole za gradnju. Septembra te godine, JP Morgan & Co. je objavio da će kupiti i u potpunosti zauzeti poslovnu zgradu, sa Park Tower-om kao investitorom. Za razliku od Njujorške banke pre toga, JP Morgan je dobio veliku poresku olakšicu za tu zgradu. JP Morgan je naveo da će izgradnja početi u roku od 6 meseci od zakupa. Za izgradnju je predviđeno 550 miliona dolara.

Konstrukcija i JP Morgan[уреди | уреди извор]

Da bi zadovoljio svoje potrebe, JP Morgan je dizajnirao svoje kancelarije po meri sa naprednom računarskom i komunikacionom opremom.[11] Banka je dodala trpezarije kako bi zaposleni mogli da dobiju besplatne ručkove. [12]Spoljašni oblik i atrijum zgrade nije menjan, tako da nije bila potrebna dodatna revizija od strane gradske vlade.

U maju 1988. godine JP Morgan je dobio 400 miliona dolara za finansiranje projekta od Dai-ichi Life-a. Do početka 1989. JP Morgan je planirao da preseli do 3500 zaposlenih u Vol Strit 60, iako je 3500 dodatnih zaposlenih trebalo da radi na drugom mestu. Te godine je sedište JP Morgana zvanično premešteno sa broja 23 na 60.

Dojče Banka[уреди | уреди извор]

JP Morgan je prodao 60 Vol Strit Nemačkoj(Deutsch Bank) u aprilu 2001. godine za 600 miliona dolara. Dojče banka je u tu zgradu preselila oko 5500 zaposlenih nakon napada 11. septembra koji je pogodio Dojče banku u ulici Liberty 130. JP Morgan se preselio u Park aveniju.

Dojč banka je nekoliko godina bila jedini zakupac kada je u oktobru 2006. godine dala zgradu na prodaju na

{{{ime_zgrade}}}
Informacije
Status predložena

prodaju. Banka je planirala da zakupi celu zgradu na još 15 godina po ugovoru o prodaju i povratnom zakupu. Do kraja 2006. godine, banka je navodno pronašla kupca za 1,2 milijarde dolara. Kupac, Parmount Group, završio je kupovinu sa preko 1,2 milijarde dolara. U tom trenutku je bila rekordna prodaja za poslovni prostor.

Renoviranje 2020-ih[уреди | уреди извор]

U maju 2018. godine Dojče banka je objavila da će napustiti 60 Vol Strit i preći u Time Warner Centar u Kolumbijskom okrugu u roku od tri godine.[13][14] Vlasnik zgrade je angažovao CBRE Grupu da pronađe nove zakupce za potpuno prazan poslovni prostor. Paramount grupa je sredinom 2021. godine najavila renoviranje zgrade u vrednosti od 250 miliona dolara. Renoviranje je trebalo da počne sredinom 2022. godine i uključivalo je ponovno oblaganje nižih spratova fasade i redizajn atrijuma.

Zaposleni u banci su premešteni do jula 2021.[15][16] Nakon što su planovi renoviranja objavljeni , sredinom 2022. godine grupa za očuvanje Docomomo International zatražila je da LPC razmotri da fasadu Vol Strita 60 i unutrašnjosti atrijuma odradi kao grad Njujork.

Ulazni hol[уреди | уреди извор]

Kada se zgrada planirala, Pol Goldberger je za Njujork tajms napisao da je 60 Vol Strita među nekoliko

modernističkih zgrada istovremeno razvijenih sa "snažnom tendencijom korišćenja istorijske forme". [17] Goldberger je kritikovao Rošeov dizajn kao "hol previše stisnut", ali je rekao da je, "teško zamisliti mnogo bolju šemu od g. Rošea". [18][19] Karter Vajzmen iz njujorškog magazina izrazio je još manje poverenja u dizajn, rekavši da je Rošeov dizajn "klasične kolumne".[20] [21]Goldberger i Vajsmen su smatrali 60 Vol Strita i savremeni Park Avenija Toranj, koji je dizajnirao isti projektant, kao ne-klasične strukture usred njihovih gradskih blokova.

Kada je završen 60 Vol strit, Vol Strit žurnal navodi da je 60 Vol Strit "drečava spoljašnjost" u suprotnosti sa tipično "konzervativnom Morganovom slikom", od kojih je ova druga bila primerena u kamenoj spoljašnjosti 23 Vol strita.  Goldberger je nagovestio da je zgrada u stanju da "oživi istorijsku formu savremenim značenjem". Goldberger je ostao pri stavu da je 60 Vol Strit prošvercovano između 40 Vol Strita i 70 Pajn  koje je ocenio da su "dva najslavnija nebodera iz poslednjeg zlatnog doba donjeg obrisa Menhetna".

Goldberger je uporedio atrijum sa "centrom tržnog centra bez prodavnica", nazivajući dizajn "neskladnim i lažno slatkim".[22]  Džerold Kejden je kritikovao originalni dizajn atrijuma, rekavši da sistem boje i osvetljenja prenosi osećaj "antiseptičke mrlje" i da "Ako ništa drugo, prostor ima prizvuk njujorške stanice podzemne železnice sa belim pločicama ili pozornice postavljene za engleski vrt".  Međutim, kada je najavljeno renoviranje 2021. godine mnogi su protestovali, a Goldberger je govorio u prilog održavanju lobija.  U intervjuu za Tajms 2022. godine, Goldberger je rekao: "Kako je vreme odmicalo, shvatam da je to jedan od retkih značajnih enterijera" u Njujorku dizajniran 80-ih godina.

Reference[уреди | уреди извор]

Citati[уреди | уреди извор]

  1. ^ New York City Department of City Planning (на језику: енглески), 2023-04-28, Приступљено 2023-05-21 
  2. ^ „60 Wall Street - The Skyscraper Center”. www.skyscrapercenter.com. Приступљено 2023-05-21. 
  3. ^ „The Skyscraper Museum: THE RISE OF WALL STREET WALKTHROUGH”. old.skyscraper.org. Приступљено 2023-05-21. 
  4. ^ „The Skyscraper Museum: THE RISE OF WALL STREET WALKTHROUGH”. old.skyscraper.org. Приступљено 2023-05-21. 
  5. ^ 60 Wall Street (на језику: енглески), 2023-04-04, Приступљено 2023-05-21 
  6. ^ https://en.wikipedia.org/wiki/60_Wall_Street#CITEREFPelkonen201160 Wall Street (на језику: енглески), 2023-04-04, Приступљено 2023-05-21 
  7. ^ Kayden, Jerold S.; Planning, The New York City Department of City; York, The Municipal Art Society of New (2000-11-10). Privately Owned Public Space: The New York City Experience (на језику: енглески). John Wiley & Sons. ISBN 978-0-471-36257-9. 
  8. ^ Kayden, Jerold S.; Planning, The New York City Department of City; York, The Municipal Art Society of New (2000-11-10). Privately Owned Public Space: The New York City Experience (на језику: енглески). John Wiley & Sons. ISBN 978-0-471-36257-9. 
  9. ^ „A Skywalk Demolished In Wall St. Razing Plan”. The New York Times (на језику: енглески). 1975-05-13. ISSN 0362-4331. Приступљено 2023-05-21. 
  10. ^ Horsley, Carter B. (1979-09-23). „Development Activity Astir In the Financial District”. The New York Times (на језику: енглески). ISSN 0362-4331. Приступљено 2023-05-21. 
  11. ^ McCain, Mark (1987-04-12). „Commercial Property: The Space Squeeze; It's a Matter of Balancing Expense and Efficiency”. The New York Times (на језику: енглески). ISSN 0362-4331. Приступљено 2023-05-21. 
  12. ^ Lueck, Thomas J. (1990-05-20). „IN THE NATION; Corporations Demand Flexibility in New Offices”. The New York Times (на језику: енглески). ISSN 0362-4331. Приступљено 2023-05-21. 
  13. ^ „Deutsche Bank Joins Wall Street Exodus for View of Central Park”. Bloomberg.com (на језику: енглески). 2018-05-04. Приступљено 2023-05-21. 
  14. ^ Morris, Keiko; Grant, Peter (2018-05-04). „Deutsche Bank to Leave Wall Street for Midtown Manhattan”. Wall Street Journal (на језику: енглески). ISSN 0099-9660. Приступљено 2023-05-21. 
  15. ^ „Empty Wall Street tower spotlights $5 billion NYC office problem”. The Seattle Times (на језику: енглески). 2021-07-23. Приступљено 2023-05-21. 
  16. ^ Hickman, Matt (2021-05-18). „60 Wall Street’s eccentric Kevin Roche and John Dinkeloo-designed atrium will be gutted in $250 million refresh”. The Architect’s Newspaper (на језику: енглески). Приступљено 2023-05-21. 
  17. ^ Goldberger, Paul (1984-07-08). „ARCHITECTURE VIEW; ROMANTIC MODERNISM IS NOW AT THE CUTTING EDGE OF DESIGN”. The New York Times (на језику: енглески). ISSN 0362-4331. Приступљено 2023-05-21. 
  18. ^ Stern, Robert A. M. (2006). New York 2000 : architecture and urbanism between the Bicentennial and the Millennium. Internet Archive. New York : Monacelli Press. ISBN 978-1-58093-177-9. 
  19. ^ Goldberger, Paul (1984-06-17). „ARCHITECTURAL VIEW; MANHATTAN'S NEW SKYSCRAPERS PAY HOMAGE TO THE 20'S”. The New York Times (на језику: енглески). ISSN 0362-4331. Приступљено 2023-05-21. 
  20. ^ Stern, Robert A. M. (2006). New York 2000 : architecture and urbanism between the Bicentennial and the Millennium. Internet Archive. New York : Monacelli Press. ISBN 978-1-58093-177-9. 
  21. ^ LLC, New York Media (1985-03-11). New York Magazine (на језику: енглески). New York Media, LLC. 
  22. ^ Goldberger, Paul (1990-03-04). „ARCHITECTURE VIEW; A TOWER COMPETES WITH WALL STREET'S LAST GOLDEN AGE”. The New York Times (на језику: енглески). ISSN 0362-4331. Приступљено 2023-05-21.