Корисник:Donomar12/песак

С Википедије, слободне енциклопедије

Neomaltuzijanci[уреди | уреди извор]

Neomaltuzijanci smatraju da su strahovanja Mlatusa i maltuzijanacaca opravdana, ali i da se ona mogu otkloniti primenom kontracepcije (kao prihvatljivije modifikiacije reproduktivnog ponašanja), s tim što problematici brzog rasta stanvoništva dodaju i opasnost od degradacije prostora. Maltus nije razmatrao mogućnost regulisanja veličine porodice u braku jer nije odobravao konracepciju i abortus zbog: njihove tendecije da otklone neophodni stimulus za industriju. Neomaltuzijanci zagovaraju regulisanje veličine porodice u braku da bi se što veći deo investicije usmerio u prodiktivne svrhe. Značaj rasta radne snage za rast prihoda po glavi stanovnika ogleda se u tome što veće stope rasta radne snage znače i veći nivo potrebnih investsticija da bi se zadržao dati autput po radniku. Mnogobrojnija radna snaga zahteva veća proizvodna postrojenja da bi se održala ista produktivnost, a sve povećava udeo demografskih investicija u ukupnim investicijama.[1]

Demografske investicije su, dakle u pozitivnoj korelaciji sa rastom stanovništva, zemlje u razvoju, iako u proseku stvaraju dvostruko više sredstava nego što je potrebno za demografske investicije ( za egzistencijalni minimum ili za golo preživljavanje) ipak, u poređenju sa razvijenim zemljama, smanjuju svoje mogućnosti razvoja usled prevelikog odliva novnostvorenih sredstava za investicije u demografske investicije. U radu ,,Population and Economic Developemnt" ili u prevodu: ,,Stanovništvo i ekonomski razvoj" (Coale, 1963) kaže se: na kratak rok u zemljama sa manjim fertelitetom naconalni produkt deli se na manji broj potrošača i u tim zemljama smanjena je opterećenost radnog kontigenta, a na drugi rok razlike se kumuliraju i u zemljama sa višim fertelitetom snižavajau se privatna štednja i državne investicije . Ipak, to zavisi od zemlje do zemlje jer i danas nisu retke one koje imaju stopu nataliteta od 40 promila i gde se rađa oko petoro dece po porodici a koje čak povećavaju stopu svog privrednog rasta za 3-3,5% godišnje.[1]

Reference:[уреди | уреди извор]

  1. ^ а б Đurđev, Arsenović, Marinković, Branislav, Daniela, Draško (2016). Geografija stanovništva. Novi Sad: Prirodni matematički fakultet, Departman za geografiju turizam i hotelijerstvo. стр. 17—19. ISBN 978-86-7031-407-8.