Пређи на садржај

Корисник:Dragana Veselinovic/песак

С Википедије, слободне енциклопедије

Solunski edikt (Cunctos populos, Edikt tri cara) je naziv za edikt koga je 27. februara 380. godine izdao rimski car Teodosije I. zajedno sa svoja dva suvladara Gracijanom i Valentinijanom II. U ediktu je objavljeno kako bi svi njegovi podanici trebali slediti verski aunk pape i patrijarha Aleksandrije. Time je de facto nicejski oblik hrišćanstva postao službena religija Rimskog Carstva, odnosno stvoreni politički uslovi da se okonča višedecenijski arijanski spor kome je pogodovala sklonost dotadašnjih careva arijanstvu.

Sledeće godine je održan Prvi carigradski sabor na kome je potvrđeno nicejsko verovanje, a Teodosije je sledećih godina izdavao niz edikata u kojima je nalagao spaljivanje arijanskih i drugih јeretičkih knjiga.

Tekst[уреди | уреди извор]

Latinski Hrvatski
Imppp. Gr(ati)ianus, Val(entini)anus et The(o)d(osius)
aaa. edictum ad populum vrb(is) Constantinop(olitanae).
Cunctos populos, quos clementiae nostrae regit temperamentum,
in tali volumus religione versari,
quam divinum Petrum apostolum tradidisse Romanis religio usque
ad nunc ab ipso insinuata declarat quamque pontificem
Damasum sequi claret et Petrum Aleksandriae episcopum
virum apostolicae sanctitatis, hoc est, ut secundum apostolicam disciplinam
evangelicamque doctrinam patris et filii et spiritus
sancti unam deitatem sub pari maiestate et sub pia trinitate credamus.
Hanc legem sequentes Christianorum catholicorum nomen iubemus amplecti,
reliquos vero dementes vesanosque iudicantes haeretici dogmatis infamiam sustinere
nec conciliabula eorum ecclesiarum nomen accipere,
divina primum vindicta, post etiam motus nostri,
quem ex caelesti arbitro sumpserimus, ultione plectendos.
DAT. III Kal. Mar. THESSAL(ONICAE) GR(ATI)ANO A. V ET THEOD(OSIO) A. I CONSS.
Carevi Gracijan, Valentinijan i Teodosije augusti. Edikt narodu
grada Konstantinopola. Želimo da svi narodi koji su pod našom upravom,
zahvaljujući našem milosrđu, ostanu verni ovoj religiji, koju je Bog
predao Petru apostolu, i koju je on posebno predao Rimljanima, i
koju naravno čuva Pontifeks Damaz i Petar, biskup Aleksandrije,
čovek apostolske svetosti; to jest, prikladno apostolskoj disciplini
i učavanjuna Evanđelja, moramo verovati u jedino boštvo Oca, Sina
i Duha Svetoga, koji su jednaki u uzvišenosti i Presvetom Trojstvu.
Određujemo da ime hrišćana katolika imaju oni koji ne krše propise
ovoga zakona. Ostale smatramo za osobe bez razuma i naređujemo da
budu osuđeni na kaznu sramote kao jeretici, a njihove grupe ne smeju
uzimati ime Crkava; njih treba najpre osuditi osveta Božja, a zatim
naše kazne za koje nas je ovlastio Nebeski Sudac.
Dano u Solunu trećega dana martovske kalende, petoga konzulata
Gracijana Augusta i prvoga Teodosija Augusta.

Izvori[уреди | уреди извор]

  • Boyd, William Kenneth (1905). The ecclesiastical edicts of the Theodosian code, Columbia University Press
  • Ferguson, Everett; McHugh, Michael P.; Norris, Frederick W. (1999). Encyclopedia of early Christianity, Taylor & Francis ISBN 0-8153-3319-6
  • Williams, Stephen; Friell, Gerard (1994). Theodosius: The Empire at Bay, B.T. Batsford Ltd. ISBN 0-300-06173-0
  1. ↑ Katolički bogoslovni fakultet Sarajevo  Arhivirana inačica izvorne stranice od 17. listopada 2015. (Wayback Machine), pristupljeno 11. travnja 2015.