Areni-1 vinarija

Координате: 39° 43′ 53″ С; 45° 12′ 13″ И / 39.731335° С; 45.203626° И / 39.731335; 45.203626
С Википедије, слободне енциклопедије

39° 43′ 53″ С; 45° 12′ 13″ И / 39.731335° С; 45.203626° И / 39.731335; 45.203626
Ulaz u Areni-1 pećinu

Areni-1 vinarija je drevna vinarija koju je 2007. godine u pećinskom kompleksu Areni-1 u selu Areni u provinciji Vajoc Džor u Jermeniji otkrio tim jermenskih i irskih arheologa. Iskopavanja su izveli Boris Gasparjan sa Instituta za arheologiju i etnografiju Nacionalne akademije nauka Jermenije i Ron Pinhasi sa Univerzitetskog koledža Kork (Irska), a poduhvat su sponzorisali Gfoeler fondacija (SAD) i Univerzitetski koledž Kork. Godine 2008, Kalifornijski univerzitet u Los Anđelesu (UCLA) se takođe pridružio projektu sa Gregorijem Arešijanom kao kodirektorom Areni projekta. Od tada su iskopavanja takođe sponzirali UCLA i Nacionalno geografsko društvo. Iskopavanja vinarije završena su 2010. godine.

Vinarija se sastoji od fermentacionih kaca, prese za vino, tegli za skladištenje, ulomaka grnčarije, i veruje se da je najmanje hiljadu godina starija od vinarije otkrivene na Zapadnoj obali 1963. godine, koja je druga najstarija trenutno poznata.[1][2][3]

U istoj pećini 2008. godine pronađena je Areni-1 cipela.[4]

Reference[уреди | уреди извор]

  1. ^ Maugh II, Thomas H. "Ancient winery found in Armenia." Los Angeles Times. January 11, 2011. Retrieved January 14, 2011.
  2. ^ Santini, Jean-Louis. "Scientists find 'oldest ever' winery in Armenia." Agence France Press. January 11, 2011. Retrieved January 14, 2011.
  3. ^ Owen, James. "Earliest Known Winery Found in Armenian Cave." National Geographic. January 10, 2011. Retrieved January 14, 2011.
  4. ^ Dindar, Shereen (9. 6. 2010). „World's Oldest Leather Shoe Found—Stunningly Preserved”. National Post. Canada. Приступљено 11. 6. 2010. 

Literatura[уреди | уреди извор]

  • Areshian G, et al. "The Chalcolithic of the Near East and South-Eastern Europe: Discoveries and New Perspectives from the Cave Complex Areni-1, Armenia," Antiquity 86 (2012):115–130.

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]