Pristupačnost objektima osoba sa invaliditetom

С Википедије, слободне енциклопедије

Pristupačnost objektima osoba sa invaliditetom koji je odavno identifikovana kao ono što je u današnje vreme poznato kao socijalni model invaliditeta. Ovu frazu je skovao Majk Oliver 1983. godine, i ona formuliše razliku između medicinskog modela invaliditeta – prema kome je potrebno korigovati ograničenje – i društevenog modela invaliditeta – prema kome društvo koje ograničava osobu treba korigovati.[1]

Koncept univerzalog dizajna[уреди | уреди извор]

Kada je reč o pristupačnosti objekata osobama sa invaliditetom, imajući u vidu osnovne principe na kojima počiva koncept univerzalnog dizajna,[2] treba uvažiti principe Evropskog koncepta pristupačnosti iz 2003. godine :

Neadekvatno rešen pristup osobama sa invaliditetom, koji je nemoguć bez tuđe pomoći, zbog visokog ivičnjaka
Pristup  Svakom treba da bude omogućeno da uđe u objekte ili javne površine bez tuđe pomoći, sa lakoćom i bez osećaja stida.
Upotreba Svakom treba da bude omogućeno da koristi objekte i javne prostore sa podjednakom lakoćom.
Projektovanje, izgradnja, održavanje i upravljanje objekatima ne smeju da otežavaju korišćenje jednoj osobi u odnosu na drugu.
Zadovoljstvo Svako zaslužuje pravo da uživa u okruženju.
Bezbednost Svako ima pravo da živi, radi i da se odmara u bezbednom okruženju.
Projektovanje, izgradnja, održavanje i upravljanje objektima moraju da obezbede bezbednost svakoj osobi.
Obzirnost Svako zaslužuje da mu se posveti podjednaka pažnja od strane onih koji odobravaju, projektuju, grade, održavaju i upravljaju objektima i javnim prostorima.
Estetski kriterijumi  Rešenja kojima se ostvaruje pristupačnost treba da budu neupadljiva, lepa i u skladu sa ambijentalnom celinom.

Primeri nekih od barijera za osobe sa invaliditetom[уреди | уреди извор]

Međunarodne oznake obaveštenja o rampama za invalide[уреди | уреди извор]

Izvori[уреди | уреди извор]

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]