Terapija zamene bubrežnih funkcija

С Википедије, слободне енциклопедије
Terapija zamene bubrežnih funkcija
Dijalizator
Специјалностнефрологија
MeSHD017582

Terapija zamene bubrežnih funkcija (engl. Renal replacement therapy (skraćeno RRT)) je termin za sve zamenske terapije koje se primenjuju u lečenju obimne ili potpune bubrežne insuficijencije. Danas se u svetu više od milon bolesnika leči: dijalizom (hemodijalizom i peritonealnom dijalizom), hemofiltracijom i hemodiafiltracijom kao glavnim zamenama bubrežnih funkcija.[1][2] Ovom terapijom zasnovanoj na primeni fizičkih metoda difuzije, konvekcije i ultrafiltracije, u sintetskim membranskim dijalizatorima (sa visokim stepenom biokompatibilnosti), uravnoteževa se sastava telesnih tečnosti uz primenu dijalizata koji je po sastavu sličan ljudskoj plazmi, i iz organizma bolesnika odstranjuju uremijski toksina i višak vode.[3]

Iako je postignut značajan napredak u razvoju hemodijaliznih postupaka poslednjih godina, morbiditet i smrtnost bolesnika lečenih hemodijalizom i dalje su zabrinjavajući, iz brojnih razlozga. Neki od tih razloga su sve starija životna dob, pridružena stanja, ograničenja zamenskog lečenja bubrežne funkcije koje ne može u potpunosti zameniti prirodne funkcije bubrega. Upravo zbog toga jedan od glavnih ciljeva lečenja bolesnika u završnoj fazi bubrežne bolesti trebalo bi biti neprekidno poboljšavanje i usavršavanje modaliteta dijalizne tehnologije.[4]

Definicije[уреди | уреди извор]

Akutno bubrežno oštećenje (ABI) – je klinički sindrom koji se karakteriše naglim smanjenjem bubrežne ekskretorne funkcije uz akumulaciju produkata metabolizma azota. Česte manifestacije su: smanjenje diureze, akumulacija metaboličkih kiselina i porast koncentracije kalijuma i fosfora.

Epidemiologija[уреди | уреди извор]

Akutno oštećenje ili insuficijenciju bubrega (ABI) karakteriše:

  • Incidencija hospitalizovanih pacijenata od 13 do 22%
  • Smrtnost od 40 do 60%
  • Činjenica da metode zamene bubrežne funkcije (RRT) zahteva ≤ 7% bolesnika
  • Incidencijija od 20 do 50% bolesnika sa bubrežnom insuficijencijom u jedinicama intenzivnog lečenja (ICU), koje prati smrtnost > 50% i 13% - zahteva za RRT
U Sjedinjenim Američkim Državama
  • oko 1% pacijenata u trenutku prijema u bolnicu imalo je ABI
  • procenjena stopa učestalosti od ABI tokom hospitalizacije iznosi 2-5%.
  • ABI se razvija u roku od 30 dana postoperativno u približno u 1% slučajeva na opštoj hirurgiji i u do 67% bolesnika na intenzivnoj nezi.
  • Kod primarne transplantacija bubrega, u 21% slučajeva razvija se ABI u prvih 6 meseci nakon transplantacije.

Etiologija[уреди | уреди извор]

Etiologija akutne bubrežna insuficijencije varira u zavisnosti od geografske i bolničke sredine.

Idealna RRT[уреди | уреди извор]

Formula dekstrina

Idealna RRT:

  • Оmogućava kontrolu intra/ekstravaskularnog volumena
  • Koriguje acido-bazni poremećaj
  • Koriguje uremiju
  • Promoviše oporavak bubrežne funkcije
  • Povećava preživljavanje
  • Efikasno otklanja lekove i toksine
  • Nema komplikacije

Rana kontinuirana zamena bubrežnih funkcija (RRT)[уреди | уреди извор]

Prednosti rane RRT Ograničenja
  • 25% smanjenje ukupnog mortaliteta (RR: 0.75, 95% CI 0.69-0.82)
  • 30% porast oporavka bubrežne funkcije (RR 1.30, 95% CI 1.07-1.56)
  • 5.84 dana krade hospitalizacije (95% CI 1.41 - 10.27 dana)
  • 2.33 dana krade trajanje respiratorne podrške (95% CI 1.26 - 3.40 dana)
  • Heterogenost studija
  • Različite definicije : rane RRT
    • RIFLE stadijum
    • klinički kriterijum
    • vrednost ureje
  • Smanjenje ukupnog mortaliteta samo u NERANDOMIZOVANIM studijama

Kada privremeno obustaviti RRT?[уреди | уреди извор]

Kada se kliničko stanje poboljšava i kada je diureza bez diuretika > 400ml/dan, a klirens kreatinina > 20 ml/min (nakom 6-časovnog prikupljanja mokraće).

Vrste zamenske terapije (RRT)[уреди | уреди извор]

Hemodijaliza, hemofiltracija i hemodijafiltracija mogu biti kontinualne ili povremene i mogu koristiti arteriovenski put (u kome krv odlazi iz arterije i vraća se putem vene) ili venovenozni put (u kome krv odlazi iz vene i vraća se preko vene). Ovo rezultuje različitim vrstama RRT-a:[5]

Kontinuirana terapija zamene bubrežnih funkcija (CRRT)[уреди | уреди извор]

Kontinuirana RRT omogućava — hemodinamska stabilnost — bolji oporavak bubrega — stabilna i predvidljiva kontrola volemije — bolju kontrolu biohemijskog statusa — stabilan intrakranijalni pritisak — mogućnost modifikacije bolesti putem uklanjanja citokina.

Kontinuirana hemodijaliza (CHD)
  • kontinuirana arteriovenska hemodijaliza (CAVHD)
  • kontinuirana venovenska hemodijaliza (CVVHD)
Kontinuirana hemofiltracija (CHF)
  • kontinuirana arteriovenska hemofiltracija (CAVH ili CAVHF)
  • kontinuirana venovenska hemofiltracija (CVVH ili CVVHF)
Kontinuirana hemodijafiltracija (CHDF)
  • kontinuirana arteriovenska hemodijafiltracija (CAVHDF)
  • kontinuirana venovenska hemodijafiltracija (CVVHDF)

Intermitentna terapija zamene bubrežnih funkcija (IRRT)[уреди | уреди извор]

Intermitentna RRT terapija omogućava — manju cenu — fleksibilno vreme čije izvođenja omogućava mobilnost/transport — brzu korekciju preopterećenja volumenom — brzo uklanjanje lekova i toksina — brzu korekciju acidoze i elektrolitnog disbalansa — minimalno izlaganje antikoagulansu.

Intermitentna hemodijaliza (IHD)
  • povremena venovenska hemodijaliza (IVVHD)
Povremena hemofiltracija (IHF)
  • povremena venovenska hemofiltracija (IVVH ili IVVHF)
Intermitentna hemodijafiltracija (IHDF)
  • povremena venovenska hemodijafiltracija (IVVHDF)

Galerija - neki od mehanizama dijalize[уреди | уреди извор]

Izvori[уреди | уреди извор]

  1. ^ Rafael Ponikvar, "Hemoperfusion" in: Critical Care Nephrology (2009). str. 1535.
  2. ^ Nikolas Harbord, Steven J. Gruber, Donald A. Feinfeld, and James Frank Winchester "Hemodialysis, Hemofiltration, and Hemoperfusion in Acute Intoxication and Poisoning" in: Critical Care Nephrology (2009). str. 919.
  3. ^ Iva Mesaroš Devčić, Ivan Bubić, Sanjin Rački, Online hemodijafiltracija – novi standard u liječenju hemodijalizom? Medicina fluminensis 2010, Vol. 46, No. 4, str. 489-497
  4. ^ Rački S, Kes P, Bašić-Jukić N. The technological progress in haemodialysis: on-line hemodiafiltration. Acta Med Croatica 2008;62(Suppl 1):44-8.
  5. ^ Meštrović, Tomislav. „Renal Replacement Therapy”. News-Medical.net. Приступљено 14. 5. 2018. 

Literatura[уреди | уреди извор]

  • C Deepa and K Muralidhar. Renal replacement therapy in ICU J Anaesthesiol Clin Pharmacol. 2012 Jul-Sep; 28(3): 386–396.
  • Palevsky PM. Renal replacement therapy in acute kidney injury. Adv Chronic Kidney Dis. 2013 Jan;20(1):76-84.
  • Palevsky PM. Iodinated contrast media and the role of renal replacement therapy. Weisbord SD, Adv Chronic Kidney Dis. 2011 May;18(3):199-206.
  • Kolff JW. Veštački bubreg. Das Medizinische Prisma. 1 jugoslovensko izdanje. 1968.

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]

Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).