Urofloumetrija

С Википедије, слободне енциклопедије
Urofloumetrija
Urofloumetrija

Urofloumetrija (eng. uroflowmetry) je dijagnostička metoda kojom se tokom spontanog mokrenja u posudu povezanu sa kompjuterskim sistemomc meri volumen mokraće, brzina mlaza mokraće, trajanje mokrenja, maksimalni i srednji protok i vreme postizanja maksimalnog protoka. Iako se dosta koristi kod striktura (stenoze) uretre i kod svih oblika infravezikalne opstrukcije, urofloumetrija nije pouzdana kao jedina metoda u dijagnostici stenoze uretre, jer su rezultati dosta nespecifični.[1]

Indikacije[уреди | уреди извор]

Ovaj test koji spada u jnostavno, bezbolno, neškodljivo i jeftino merenje i pregled koji predstavlja uspešan početak ispitivanja i lečenja problema sa mokrenjem kod oba pola, indikovan je kod:[2]

  • Striktura ili stenoze uretre (pri čemu treba imati u vidu da urofloumetrija nesme biti jedina metoda), za potvrdu ili isključenje dijagnoze strikture uretre.[3]
  • Svih oblika infravezikalne opstrukcije (BPH, karcinoma prostate, kalkululoze uretre, tumora uretre)
  • Infekcija urotrakta.
  • Neurogenih poremećaja mokraćne bešike.
  • Imidžng testova, tokom dijagnostike stenoze uretre.[2]

Metod je indikovana i za praćenja pacijenata nakon operativnog zahvata jer kao korisna, jednostavna i neivazivna metoda, može ukazati na potrebu prime e dopunske dijagnostike i pre pojave karakterističnih simptoma. Urofloumetrija je prihvaćena kao izuzetno korisna metoda tokom praćenja pacijanta operisanih zbog hipospadije.[2][4]

Način izvođenja[уреди | уреди извор]

Urofloumetar opremljen mašinom koja ima kompjuterizovani merni uređaj.

Urofloumetrija se izvodi tako što na određeni znak pacijent mokri u pisoar ili toalet opremljen mašinom koja ima kompjuterizovani merni uređaj. se izvodi tako što na određeni znak pacijent mokri u pisoar ili toalet opremljen mašinom koja ima kompjuterizovani merni uređaj.

Priprema pacijenta

Metoda zahteva prethodnu pripremu pacijenta, koja obuhvata:

  • Privremeno prekidanje uzimanje lekova koji mogu da utiču na rezultate testa (npr diuretiici),
  • Unos veće količine tečnosti pre testa, tako da pacijent ima dovoljno mokraće za izvođenje testa
  • Poslednje uriniranje pacijent treba da obavi najmanje dva sata pre testa.

Rezultati testa[уреди | уреди извор]

Opstruktivna urofloumetrija

Nakon sprovedenog testa može se dobiti nekoliko značajnih parametara:

  • Brzina mokrenja, odnosno protekli volumen mokraće u jedinici vremena.
  • Ukupna količina izmokrene mokraće.
  • Vreme za koje je mokraća izmokrena.

Mereći sve napred navedene vrednosti izlučene mokraće iz tela pacijenata, kompjuterizovani sistem daja grafičke i numeričke informativne pokazatelje maksimalni protok (Qmax) mokraće u oblik krivulje mokrenja. Kompjuterski dobijene krivulje mokrenja treba da je u obliku zvona.

Količina mokraće koja ostaje u mokračnoj bešici nakon urofloumetrija može se izmeriti ultrazvukom.

Patološke vrednosti urofloumetrije, osim kod stenoze uretre, mogu se videti i kod svih oblika infravezikalne opstrukcije, kao što je BPH, karcinom prostate, kalkulusi uretre, tumori uretre, zatim kod infekcija urotrakta, neurogenih poremećaja mokraćne bešike i sl.

Rizik[уреди | уреди извор]

Ne postoji rizik za izvođenje ovog testa.

Izvori[уреди | уреди извор]

  1. ^ Erickson BA, Breyer BN, McAninch JW. The use of uroflowmetry to diagnose recurrent stricture after urethral reconstructive surgery. J Urol. 2010;184:1386-1390.
  2. ^ а б в Urofloumetrija, U: Vladimir Lj. Kojović Savremeni pristup u hirurškom lečenju stenoze uretre Doktorska disertacija, Beograd, 2016. Objavljeno uz dozvolu autora U: Digitalni repozitorijuma Univerziteta u Beogradu. pp. 32-33.
  3. ^ Angermeier KW, Rourke KF, Dubey D, Forsyth RJ, Gonzalez CM, SIU/ICUD Consultation on Urethral Strictures: Evaluation and Follow-up, Urology 2014;83,S8-S17.
  4. ^ Garibay JT, Reid C, Gonzalez R. Functional evaluation of the results of hypospadias surgery with uroflowmetry. J Urol. 1995;154(2 Pt 2):835-836.

Literatura[уреди | уреди извор]

  • McNicholas TA, Speakman MJ, Kirby RS. Evaluation and nonsurgical management of benign prostatic hypoplasia. In: Wein AJ, Kavoussi LR, Partin AW, Peters CA, eds. Campbell-Walsh Urology. 11th ed. Philadelphia, PA: Elsevier; 2016:chap 104.
  • Nitti VW, Brucker BM. Urodynamic and video-urodynamic evaluation of the lower urinary tract. In: Wein AJ, Kavoussi LR, Partin AW, Peters CA, eds. Campbell-Walsh Urology. 11th ed. Philadelphia, PA: Elsevier; 2016:chap 73.
  • Pessoa R, Kim FJ. Urodynamics and voiding dysfunction. In: Harken AH, Moore EE, eds. Abernathy's Surgical Secrets. 7th ed. Philadelphia, PA: Elsevier; 2018:chap 103.
  • Rosenman AE. Pelvic floor disorders: pelvic organ prolapse, urinary incontinence, and pelvic floor pain syndromes. In: Hacker NF, Gambone JC, Hobel CJ, eds. Hacker & Moore's Essentials of Obstetrics and Gynecology. 6th ed. Philadelphia, PA: Elsevier; 2016:chap 23.

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]

Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).