Đikac

Ličani igraju kolo Đikac

Đikac je najizvornije starinsko zatvoreno mješovito poskočno ličko narodno kolo.

Osobine kola

Spada u takozvana gluva ili nijema narodna kola, jer se izvodi bez instrumentalne i vokalne pratnje. Tokom igranja samo se čuje komanda kolovođe, zveckanje toka na čermama momaka, đendara na prsima djevojaka i veoma naglašeni udarci stopala igrača. Naziv Đikac je izveden iz riječi đikati, đisati ili đipnuti, što znači skočiti, skakati, visoko sa poskocima igrati, jer je to karakteristično kod ovog kola. Ovo kolo postoji i u ostalim krajevima dinarskog područja istog ili sličnog naziva, na Kordunu je Đikac, u Bukovici Bukovačko kolo, a u Bosanskoj Krajini Glamočko kolo, koje se igra na istovjetan način ili sa malim razlikama. U Đikac-kolu ne preovladava ljepota igranja, već snaga momaka i djevojaka.

Igranje kola

Đikac je veoma živahno i energično kolo, a izvođači ga, uhvaćeni u krug licem u lice, držeći se čvrsto za ruke, sa polusavijenim tijelom i koljenima, sa raširenim nogama, izvode grubo, oštro i iz sve snage, da se zemlja trese, pod komandom jednog od igrača kolovođe, koji svojim gromoglasnim komandama, usmjerava tempo i način igranja odnosno izvođenja. U ovom kolu je posebno naglašeno udaranje nogama odnosno stopalima od podlogu na kojoj se igra, sa oslanjanjem tijela na čitavo stopalo, takozvano tabananje. Igra se slobodno, opušteno, bez čvrstih pravila (koreografije), osim što se sluša i postupa po komandi kolovođe, prema prethodno taksativno navedenim komandama. Na komandu kreni kolo igrači kreću lijevom nogom u lijevu stranu, koračanjem i tabanjem tri puta, a četvrti iskorak desnom nogom prema centru kola (unutra), nakon toga opet tri koraka, pa tabananje u mjestu, pa poskakivanje, pa tako naizmjenično redom, s tim da se oštrina igre i tempo, kako god kolo odmiče, sve više pojačava i igrači poneseni igrom ne znaju stati, a prostor na kom se igra bude sve manji, nakon čega dolazi do izvijanja kola. To znači da kolovođa komandom obrni kolo, na trenutak razdvaja kolo i okreće ga u suprotnom smjeru za 180 stepeni, tako da igrači dolaze u položaj da su okrenuti leđima jedni prema drugima odnosno prema centru kola. Na komandu kolovođe povrati kolo, igrači se ponovo vraćaju u prvobitan položaj licem u lice, to jest spajaju se ponovo u krug. Kada se kolo sve jače zahuktava i ubrzava, a na komandu kolovođe Kolo stoj! ili Veli Kosta, da je kola dosta!, kolo staje. Tokom igranja djevojke i momci su spontano vriskali, a znalo se i spontano zapjevati.

Vidi još

• Kozaračko kolo

Literatura

• Pavlica, Dobrivoje. Ličke narodne pjesme, kola, plesovi i lički narodni muzički instrumenti (na jeziku: (jezik: srpski)). Bajmok: Srpski kulturni centar. str. 243 strane. ISBN 978-86-908971-1-7. . CS1 održavanje: Neprepoznat jezik (veza)